Proces probave u tijelu čovjeka može se podijeliti u četiri faze. Započinje oralnom fazom kojom se hrana unosi u organizam i formira se bolus. Formirani bolus dospijeva u želudac gdje se odvija želučana faza i formira himus. Himus dospijeva u tanko crijevo gdje započinje intestinalna faza i gdje se odvija glavnina razgradnje. Razgrađena hrana se transportira u debelo crijevo gdje započinje fermentacija te formiranje i izlučivanje fecesa. Makronutrijenti - ugljikohidrati, bjelančevine i masti, se u probavnom sustavu moraju razgraditi na monosaharide, aminokiseline i masne kiseline, odnosno na male molekule koje se mogu apsorbirati u krvotok i limfotok i na taj način dospjeti do svih stanica u organizmu. Razgradnja se odvija putem složenih enzimskih sustava. Enzimski sustav za razgradnju ugljikohidrata uključuje enzime: α-amilazu (usta i gušterače), maltazu, izomaltazu, disaharidazu, β-glukoamilazu, saharazu, laktazu i glukozil – ceramidazu. Sustav za razgradnju masti sadrži enzime: lipazu (jezika i gušterače), esterazu, kolipazu i fosfolipazu. Enzimski sustav za razgradnju bjelančevina sadrži: pepsin, proteaze, trispin, kimotripsin, elastaze i karboksipeptidaze. Uz makronutrijente, prehranom se u tijelo unose i mikronutrijenti koji se ne moraju razgraditi u probavnom sustavu. U mikronutrijente potrebne ljudskom organizmu ubrajaju se: vitamini, minerali, esencijalne aminokiseline i esencijalne masne kiseline. Mikronutrijenti se moraju redovito unositi u organizam pošto se ne mogu sintetizirati ili se ne mogu sintetizirati u potrebnoj količini. Vitamini se dijele u dvije osnovne skupine s obzirom na njihovu topljivost u vodi ili u mastima. Vitamini topivi u vodi su tiamin (B1), riboflavin (B2), niacin (B3), pantotenska kiselina (B5), piridoksin (B6), biotin (B7), folna kiselina (B9), kobalamin (B12) i askorbinska kiselina (C), a vitamini topivi u mastima su retinol (A), kalciferol (D), tokoferol (E) i filokinon (K). Ljudskom organizmu je potrebno oko 20 minerala za pravilno funkcioniranje. To uključuje kalcij, klor, krom, kobalt, bakar, jod, željezo, magnezij, mangan, molibden, fosfor, kalij, selenij, natrij i cink. Uz makro i mikronutrijente važni dio prehrane su i nenutritivne tvari koje pozitivno djeluju na mehanizam probave, a u koje se ubrajaju probiotici, prebiotici, simbiotici, vlakna, flavonoidi i dr. Ove tvari omogućuju pravilno funkcioniranje probavnog sustava i pospješuju probavu i usvajanje nutrijenata. U današnjoj prehrani sve su češće i tvari koje negativno djeluju na mehanizam probave, kao što su rafinirani šećeri i zasićene masne kiseline. Ti spojevi su povezani s brojnim patološkim promjenama u probavnom sustavu, ali i u cijelom organizmu te ih je potrebno izbjegavati u dnevnoj prehrani.