Istraživanje se provodilo tijekom 2016. godine i uključivalo je faze: 1. prikupljanje uzoraka svježeg i odstajalog otpadnog mulja koji zaostaje nakon obrade otpadnih voda na Uređaju za pročišćavanje otpadnih voda Grada Zagreba, 2. sadnju određenih vrsta biljaka na različitim vrstama supstrata otpadnog mulja, 3. analizu teških metala uzoraka otpadnog mulja i jestivih dijelova biljaka i 4. analizu određenih mikrobioloških parametara u jestivim dijelovima biljaka. Primjenom ICP MS i AAS-hidridne tehnike izmjerena je koncentracije metala u uzorcima. Uzorci su analizirani na mikrobiološke parametre: areobne mezofilne bakterije, Enterobacteriaceae, kvasce i plijesni, sulfitreducirajuće klostridije, Pseudomonas aeruginosa i Listeriu monocytogenes. Najviša koncentracija olova iznosila je 103,58 mg/kg izmjerena u supstratu OM, dok je najniža koncentracija određena u KS-u sa 7,26 mg/kg. Od svih analiziranih teških metala u jestivim dijelovima biljaka, najviše vrijednosti zabilježene su za cink u koncentracijama 751,46 mg/kg za SM, 640, 76 za OM, 623,9 mg/kg za SM + KS te 35,42 za KS, dok je najmanje bilo kadmija u rasponu od 0,17 mg/kg za KS do 1,17 za OM te žive čije su se koncentracije kretale od 0,19 mg/kg za KS do 1,95 mg/kg za SM. U jestivim dijelovima biljaka srednje vrijednosti olova su se kretale od 0,00034 do 0,0018 mg/kg, a kadmija od 0,000025 do 0,00022 mg/kg te je utvrđeno je kako su izmjerene koncentracije niže od najvećih dopuštenih granica propisanih Pravilnikom o najvećim dopuštenim količinama određenih kontaminanata u hrani (NN 146/2012). Prosječne koncentracije kroma, kobalta, nikla, bakra, cinka, arsena, molibdena i žive za sve tri vrste povrća kretale su se od 0,00038 do 0,00080 za krom, od 0,00002 do 0,00034 za kobalt, od 0,00032 do 0,00150 za nikal, 0,00732 do 0,02438 za bakar, od 0,01117 do 0,06932 za cink, 0,00004 do 0,00019 za arsen, od 0,00020 do 0,00113 za molibden i od 0,000006 do 0,00001 za živu. Iz svega navedenog vidljivo kako se u sve tri vrste povrća radi o vrlo niskim koncentracijama teških metala. Najveći broj aerobnih mezofilnih bakterija (100.000 cfu/g), Enterobacteriaceae je bilo 20.000 cfu/g, a plijesni 10.000 cfu/g u uzorku neoprane salate zasađenoj na KS-u. API 20E testom potvrđen je Clostridium spp. u pozitivnim uzorcima neporanih salata. Sve izmjerene koncentracije olova i kadmija u analiziranim biljkama niže su od najvećih dopuštenih granica propisanih Pravilnikom o najvećim dopuštenim količinama određenih kontaminanata u hrani (NN 146/2012). Uzorci oprane i neoprane salate zadovoljavali su mikrobiološki parametar aerobnih mezofilnih bakterija, u uzorcima oprane i neoprane salate prekoračene su vrijednosti za Enterobacteriaceae prema Vodiču za mikrobiološke kriterije za hranu (2011). Također u uzorcima neoprane salate identificiran je Clostridium spp. Svi uzorci rajčice zadovoljavali su sve mikrobiološke parametre sukladno Vodiču za mikrobiološke kriterije za hranu (2011). Rezultati istraživanja ukazuju na mogućnost korištenja otpadnog mulja u poljoprivredne svrhe. Istraživanjem su obuhvaćene tri vrste biljaka zasađene na četiri različitih supstrata, te bi za procjenu rizika na zdravlje ljudi valjalo izraditi sveobuhvatnu studiju kojom bi se ispitivanja mulja i pojedinih biljaka provela na pokusnim poljima.