Dekubitus se definira kao lokalizirana ozljeda kože ili tkiva. Nastaje uglavnom iznad koštane izbočine, kao rezultat sile pritiska ili pritiska u kombinaciji sa smicanjem. Uslijed pritiska dolazi do slabljenja ili potpunog prekida cirkulacije te ishemije i odumiranja površnih slojeva kože, a kasnije i dubljih struktura. Najčešće se pojavljuje kod nepokretnih ili polupokretnih osoba starije životne dobi no nije rijedak ni kod mlađih osoba, djece s težim oboljenjima te kod imunokompromitiranih bolesnika, neovisno o dobi. Čimbenici koji pogoduju nastanku dekubitusa su mnogobrojni, a najznačajnijim se smatraju: smanjena pokretljivost osobe, starija životna dob, neadekvatan nutritivni status (pothranjenost, pretilost) te neprimjerena perfuzija tkiva. Povećanje rizika za nastanak dekubitusa povećava se s brojem čimbenika koji pogoduju njegovu nastanku. Dekubitus se prema izgledu i dubini ozlijeđene kože dijeli na četiri, odnosno šest stadija, te se ovisno o stadiju i stanju bolesnika planira i njegovo liječenje. Nastanak dekubitusa značajno ograničava mnoge aspekte dobrobiti oboljelog, uključujući opće zdravlje te fizičku, socijalnu, financijsku i psihološku kvalitetu života. Može se liječiti raznim metodama ili njihovom kombinacijom. S obzirom na kompleksnost zbrinjavanja bolesnika s dekubitusom, zahtijeva individualan pristup uz multidisciplinarnu suradnju više zdravstvenih stručnjaka. Niti jedan zdravstveni djelatnik ne može samostalno zadovoljiti sve potrebe bolesnika. Osim liječnika u liječenje takvih bolesnika potrebno je uključiti fizijatra, fizioterapeuta, medicinsku sestru/tehničara, nutricionistu te ovisno o stupnju dekubitusa kirurga i ostale zdravstvene stručnjake. Rad u timu više zdravstvenih stručnjaka koji imaju zajednički cilj postao je zlatni standard liječenja i pružanja primjerene zdravstvene skrbi. Timski rad u zdravstvu pojavljuje se kao odgovor na visoko postavljene zahtjeve s ciljem postizanja boljih rezultata liječenja i skrbi za bolesnika. Članovi zdravstvenog tima su ravnopravni, te svaki od njih ima istovjetan dio u donošenju odluka o skrbi bolesnika te ne postoji član koji je važniji od drugih. Medicinska sestra/tehničar važan je dio zdravstvenog tima koji skrbi o bolesniku s dekubitusom. Najveći dio svog vremena provodi s bolesnikom te direktno sudjeluju u liječenju bolesnika s dekubitusom. Primjerenim intervencijama usmjerenim prepoznavanju i otklanjaju rizičnih čimbenika, suradnjom s ostalim članovima zdravstvenog tima uz edukaciju i uključivanje obitelji i bolesnika u skrb znatno utječe na bolji opravak, veće zadovoljstvo a time i kvalitetu pružene skrbi.