Abstract | Dekubitus se definira kao lokalizirana ozljeda kože ili tkiva. Nastaje uglavnom iznad
koštane izbočine, kao rezultat sile pritiska ili pritiska u kombinaciji sa smicanjem. Uslijed
pritiska dolazi do slabljenja ili potpunog prekida cirkulacije te ishemije i odumiranja površnih
slojeva kože, a kasnije i dubljih struktura. Najčešće se pojavljuje kod nepokretnih ili
polupokretnih osoba starije životne dobi no nije rijedak ni kod mlađih osoba, djece s težim
oboljenjima te kod imunokompromitiranih bolesnika, neovisno o dobi. Čimbenici koji
pogoduju nastanku dekubitusa su mnogobrojni, a najznačajnijim se smatraju: smanjena
pokretljivost osobe, starija životna dob, neadekvatan nutritivni status (pothranjenost, pretilost)
te neprimjerena perfuzija tkiva. Povećanje rizika za nastanak dekubitusa povećava se s brojem
čimbenika koji pogoduju njegovu nastanku. Dekubitus se prema izgledu i dubini ozlijeđene
kože dijeli na četiri, odnosno šest stadija, te se ovisno o stadiju i stanju bolesnika planira i
njegovo liječenje. Nastanak dekubitusa značajno ograničava mnoge aspekte dobrobiti
oboljelog, uključujući opće zdravlje te fizičku, socijalnu, financijsku i psihološku kvalitetu
života. Može se liječiti raznim metodama ili njihovom kombinacijom. S obzirom na
kompleksnost zbrinjavanja bolesnika s dekubitusom, zahtijeva individualan pristup uz
multidisciplinarnu suradnju više zdravstvenih stručnjaka. Niti jedan zdravstveni djelatnik ne
može samostalno zadovoljiti sve potrebe bolesnika. Osim liječnika u liječenje takvih bolesnika
potrebno je uključiti fizijatra, fizioterapeuta, medicinsku sestru/tehničara, nutricionistu te
ovisno o stupnju dekubitusa kirurga i ostale zdravstvene stručnjake. Rad u timu više
zdravstvenih stručnjaka koji imaju zajednički cilj postao je zlatni standard liječenja i pružanja
primjerene zdravstvene skrbi. Timski rad u zdravstvu pojavljuje se kao odgovor na visoko
postavljene zahtjeve s ciljem postizanja boljih rezultata liječenja i skrbi za bolesnika. Članovi
zdravstvenog tima su ravnopravni, te svaki od njih ima istovjetan dio u donošenju odluka o
skrbi bolesnika te ne postoji član koji je važniji od drugih. Medicinska sestra/tehničar važan je
dio zdravstvenog tima koji skrbi o bolesniku s dekubitusom. Najveći dio svog vremena provodi
s bolesnikom te direktno sudjeluju u liječenju bolesnika s dekubitusom. Primjerenim
intervencijama usmjerenim prepoznavanju i otklanjaju rizičnih čimbenika, suradnjom s ostalim
članovima zdravstvenog tima uz edukaciju i uključivanje obitelji i bolesnika u skrb znatno
utječe na bolji opravak, veće zadovoljstvo a time i kvalitetu pružene skrbi. |