Operacija po Fontanu provodi se kako bi se smanjilo volumno opterećenje jedne klijetke usmjeravanjem sistemskog venskog povratka iz gornjeg dijela tijela izravno u pluća preko gornje kavopulmonalne veze. Skrb pacijenta nakon operacije po Fontanu je vrlo kompleksa, stoga je vrlo važno poznavati komplikacije koje se mogu javiti u postoperacijskom periodu. Univentrikularni postupci palijacije pridonose povećanju središnjeg venskog tlaka, a pretpostavlja se da je stopa hilotoraksa veća nakon operacija vezanih uz palijaciju jedne klijetke. Prilikom povećanja središnjeg venskog tlaka dolazi do povećane proizvodnje limfe, određeni pacijenti neće moći ukloniti višak limfe u vensku cirkulaciju te će nastati hilotoraks. Hilotoraks je nakupljanje limfne tekućine unutar pleuralnog prostora. Najčešći uzrok u pedijatrijskoj populaciji je postoperativni hilotoraks, rjeđi je kongenitalni ili zbog limfne malformacije. Smrtnost od hilotoraksa je i dalje visoka, iz toga razloga je važno na vrijeme prepoznati simptome i znakove hilotoraksa. Prvi znak razvoja postoperativnog hilotoraksa je mliječna pleuralna tekućina u drenažnoj cijevi. Hilotoraks se može liječiti na tri načina: postavljanjem drenaže, nekirurškim metodama i kirurškim metodama. Najčešće se uz drenažu primjenjuje neinvazivna modifikacija prehrane. Glavni cilj nutricionističke terapije je smanjenje proizvodnje limfe kako bi se ograničio njezin protok kroz torakalni kanal, a posljedično dovodi do minimaliziranja venskog curenja. Intervencije koje medicinska sestra provodi vezane su uz praćenje pacijenta po prijemu u jedinicu intenzivne skrbi. Učinkovita postoperativna njega uključuje: kontinuirano praćenje vitalnih funkcija, praćenje funkcioniranja pluća i drugih organa. Ključno je brzo poduzeti korektivne mjere za vraćanje normalnih funkcija koje su odstupale od normale. U skrbi pacijenta koji je razvio hilotoraks važno je kontinuirano pratiti unos i iznos tekućine, osobito pratiti drenažni sadržaj te pratiti primjenu prehrane.