Multipla skleroza (MS) pripada skupini demijelinizacijskih bolesti u središnjem živčanom sustavu. Ona je neurodegenerativna bolest, koju karakterizira tijek relapsa i remisije uzrokovanih demijelinizacijom, uz postupno neurološko pogoršanje, što rezultira kliničkim tijekom koji je nepredvidljiv u svom napredovanju i težini. Smatra se da je etiologija MS-a interakcija između genetske predispozicije i poticajnog antigena iz okoline, što rezultira autoimunim odgovorom središnjeg živčanog sustava. Patofiziologija povezana s MS-om je usporavanje ili zaustavljanje provođenja akcijskih potencijala duž mijeliniziranih aksona u SŽS. To rezultira kliničkom prezentacijom koja je raznolika i nepredvidiva u dobi početka napredovanja bolesti. Multipla skleroza može rezultirati psihičkim i fizičkim deficitima, te kognitivnim oštećenjima, a uključuje spastičnost i spazam mišića, ataksiju, tremor, plegiju, poremećaje ravnoteže, gubitak vida, dvostruki vid, vrtoglavicu, oštećenje gutanja i govora, osjetilne deficite, disfunkciju mokraćnog mjehura i crijeva, bol, umor i depresiju. Hidroterapija kao terapijski pristup se primjenjuje u fizioterapijskoj intervenciji kod osoba s MS-om, a ima pozitivno djeluje na mišićno-koštani sustav, kardiovaskularni i kardiopulmonalni sustav, metabolizam, te gastrointestinalni sustav. Zbog učinkovitih fizikalnih svojstava vode, također se koristi radi poboljšanja mišićne funkcije i povećanja mišićne snage, izdržljivosti i snage, te sprječavanje kontraktura. U rehabilitaciji se mogu uz terapijske postupke primjenjivati i različiti koncepti i tehnike od kojih su najpoznatiji Halliwick koncept, Watsu tehnika, Bad Ragaz Ring Method, te Ai-Chi.