Abstract | Multipla skleroza (MS) pripada skupini demijelinizacijskih bolesti u središnjem
živčanom sustavu. Ona je neurodegenerativna bolest, koju karakterizira tijek relapsa i remisije
uzrokovanih demijelinizacijom, uz postupno neurološko pogoršanje, što rezultira kliničkim
tijekom koji je nepredvidljiv u svom napredovanju i težini. Smatra se da je etiologija MS-a
interakcija između genetske predispozicije i poticajnog antigena iz okoline, što rezultira
autoimunim odgovorom središnjeg živčanog sustava. Patofiziologija povezana s MS-om je
usporavanje ili zaustavljanje provođenja akcijskih potencijala duž mijeliniziranih aksona u
SŽS. To rezultira kliničkom prezentacijom koja je raznolika i nepredvidiva u dobi početka
napredovanja bolesti. Multipla skleroza može rezultirati psihičkim i fizičkim deficitima, te
kognitivnim oštećenjima, a uključuje spastičnost i spazam mišića, ataksiju, tremor, plegiju,
poremećaje ravnoteže, gubitak vida, dvostruki vid, vrtoglavicu, oštećenje gutanja i govora,
osjetilne deficite, disfunkciju mokraćnog mjehura i crijeva, bol, umor i depresiju. Hidroterapija
kao terapijski pristup se primjenjuje u fizioterapijskoj intervenciji kod osoba s MS-om, a ima
pozitivno djeluje na mišićno-koštani sustav, kardiovaskularni i kardiopulmonalni sustav,
metabolizam, te gastrointestinalni sustav. Zbog učinkovitih fizikalnih svojstava vode, također
se koristi radi poboljšanja mišićne funkcije i povećanja mišićne snage, izdržljivosti i snage, te
sprječavanje kontraktura. U rehabilitaciji se mogu uz terapijske postupke primjenjivati i različiti
koncepti i tehnike od kojih su najpoznatiji Halliwick koncept, Watsu tehnika, Bad Ragaz Ring
Method, te Ai-Chi. |