Lumbalni bolni sindrom je degenerativna bolest kralježnice. Najčešći simptomi su bol, ograničena pokretljivost i napetost u području lumbalne regije kralježnice, sa ili bez širenja niz nogu. Faktori rizika za nastanak lumbalnog bolnog sindroma su dob, poslovi koji zahtijevaju nošenje većeg tereta ili sjedilački poslovi, pušenje, pretilost i stres. Najveći dio bolova u donjem dijelu leđa je nespecifičan, uzrokovan nekim mehaničkim oštećenjem, a manji dio je specifičan gdje bol uzrokuje tumor ili infekcija. Dijeli se na akutni, subakutni i kronični tijek ovisno o tome koliko traju simptomi, o čemu će ovisiti i terapija. Za dijagnosticiranje lumbalnog bolnog sindroma rade se radiološke i laboratorijske pretrage, a nakon njih se upućuje pacijenta na fizioterapiju. U sklopu fizioterapijske procjene rade se subjektivni i objektivni pregled, inspekcija, palpacija, perkusija, procjena pokretljivosti i mišićne funkcije te procjena neurološke funkcije. Nakon detaljne procjene fizioterapeut u razgovoru s pacijentom dogovara realne ciljeve terapije, vrijeme u koje će se isti postići te tijek fizioterapijske intervencije. U sklopu fizioterapijske intervencije prvo se koriste fizikalni agensi poput toplinskih procedura, elektroterapije, ultrazvuka i lasera koji će olakšati izvođenje pokreta, pa ih se zato preporučuje raditi prije terapijskih vježbi. Zatim se rade terapijske vježbe za povećanje snage, izdržljivosti, aerobnog kapaciteta, stabilizacije i opsega pokreta te postizanje posturalne kontrole, a sve se to radi u svrhu bolje pokretljivosti uz smanjenje bolova lumbalnog dijela kralježnice. Naime, osim same terapije, važna je i edukacija pacijenta vezana uz pokrete koji bi mu mogli vratiti ili pogoršati bolove. Fizioterapeut ga mora naučiti pravilan način kretanja, ustajanja, dosezanja stvari kako bi se pacijentu podigla svijest i oprez pri aktivnostima svakodnevnog života. Fizioterapeut uvijek mora biti u kontaktu s pacijentom kako bi mogao na vrijeme korigirati eventualne pogreške pri izvođenju terapije, provjeravati efikasnost iste te motivirati pacijenta za dolazak do cilja. Terapija se radi u multidisciplinarnom timu stručnjaka gdje svatko doprinosi svojim znanjima kako bi pacijent imao što bolji ishod.