Abstract | Lumbalni bolni sindrom je degenerativna bolest kralježnice. Najčešći simptomi su
bol, ograničena pokretljivost i napetost u području lumbalne regije kralježnice, sa ili bez
širenja niz nogu. Faktori rizika za nastanak lumbalnog bolnog sindroma su dob, poslovi
koji zahtijevaju nošenje većeg tereta ili sjedilački poslovi, pušenje, pretilost i stres.
Najveći dio bolova u donjem dijelu leđa je nespecifičan, uzrokovan nekim mehaničkim
oštećenjem, a manji dio je specifičan gdje bol uzrokuje tumor ili infekcija. Dijeli se na
akutni, subakutni i kronični tijek ovisno o tome koliko traju simptomi, o čemu će ovisiti
i terapija. Za dijagnosticiranje lumbalnog bolnog sindroma rade se radiološke i
laboratorijske pretrage, a nakon njih se upućuje pacijenta na fizioterapiju. U sklopu
fizioterapijske procjene rade se subjektivni i objektivni pregled, inspekcija, palpacija,
perkusija, procjena pokretljivosti i mišićne funkcije te procjena neurološke funkcije.
Nakon detaljne procjene fizioterapeut u razgovoru s pacijentom dogovara realne
ciljeve terapije, vrijeme u koje će se isti postići te tijek fizioterapijske intervencije.
U sklopu fizioterapijske intervencije prvo se koriste fizikalni agensi poput
toplinskih procedura, elektroterapije, ultrazvuka i lasera koji će olakšati izvođenje
pokreta, pa ih se zato preporučuje raditi prije terapijskih vježbi. Zatim se rade terapijske
vježbe za povećanje snage, izdržljivosti, aerobnog kapaciteta, stabilizacije i opsega
pokreta te postizanje posturalne kontrole, a sve se to radi u svrhu bolje pokretljivosti
uz smanjenje bolova lumbalnog dijela kralježnice. Naime, osim same terapije, važna
je i edukacija pacijenta vezana uz pokrete koji bi mu mogli vratiti ili pogoršati bolove.
Fizioterapeut ga mora naučiti pravilan način kretanja, ustajanja, dosezanja stvari kako
bi se pacijentu podigla svijest i oprez pri aktivnostima svakodnevnog života.
Fizioterapeut uvijek mora biti u kontaktu s pacijentom kako bi mogao na vrijeme
korigirati eventualne pogreške pri izvođenju terapije, provjeravati efikasnost iste te
motivirati pacijenta za dolazak do cilja. Terapija se radi u multidisciplinarnom timu
stručnjaka gdje svatko doprinosi svojim znanjima kako bi pacijent imao što bolji ishod. |