Siromaštvo je termin koji se najčešće koristi za nedostatak osnovnih uvjeta za život kao što su hrana, piće i siguran krov nad glavom. Siromaštvo je sveprisutan problem i važno je znati na koji način se ono mjeri. Nejednakost u raspodjeli dohotka i bogatstva dovodi do raslojavanja društva na bogate i siromašne. Tema ovog diplomskog rada je analiza pojavnosti apsolutnog i relativnog siromaštva u Republici Hrvatskoj. U radu se predstavljaju osnovni pojmovi, teorije, vrste i uzroci siromaštva, kao i ključni pokazatelji koji ukazuju na siromaštvo u određenoj zemlji. Prezentiraju se mjere koje se na međunarodnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini donose kako bi se umanjili negativni efekti ove pojavnosti. U nerazvijenim zemljama siromaštvo doseže ekstremni oblik. U razvijenim zemljama stopa siromaštva kreće se oko 15%, dok u Hrvatskoj iznosi oko 20%. Visoka stopa rizika od siromaštva u Hrvatskoj pokazuje otpornost na različite pokušaje manjih socijalnih reformi i ukazuje na nužnost podrobnijem pristupu, odnosno kreiranju jasne javne politike na nacionalnoj i regionalnoj razini koje promoviraju borbu protiv siromaštva. Dugoročni cilj je smanjenje broja siromašnih, sprječavanje socijalne isključenosti, nejednakosti u društvu i sprječavanje stvaranja novih kategorija siromašnih, te uspostava koordiniranog sustava potpore.