Prehrambeni aditivi su tvari koje ne smatramo hranom, već tvari koje postaju dio namirnica jer se dodaju tijekom proizvodnje, transporta, prerade te čuvanja hrane. Aditivi u hrani tehnološka su potreba u suvremenoj proizvodnji hrane. Hranu bez aditiva je gotovo nemoguće pronaći na policama u trgovačkim lancima te ostalim prodajnim mjestima i često izazivaju kontroverze među znanstvenicima i potrošačima. Povezanost između zdravstvene ispravnosti aditiva, proizvodnje hrane, količine aditiva pronađene u hrani te zdravlja govori da je percepcija o štetnosti aditiva i realnosti sasvim suprotna. Prehrambeni aditivi su tvari poznatog sastava koji služe za poboljšanje organoleptičkih svojstava hrane (boja, okus, miris i konzistencija), njezino konzerviranje te čuvanje. Prehrambeni aditiv prije stavljanja na tržište treba biti odobren za upotrebu na način da se provjeri njegov potencijalni štetni učinak te mora biti podvrgnut toksikološkoj provjeri. Provjeru toksikoloških značajki već postojećih aditiva te njihove potencijalne štetne učinke kao i prihvatljive dnevne unose (ADI) provjerava Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA). Svaki aditiv označen je E-brojem. E-sustav numeriranja uveden je u Europi zbog lakšeg reguliranja prehrambenih aditiva koji su već bili u uporabi, te kako bi se olakšala njihova identifikacija. Navedeni sustav se redovito prati Uredbom (EZ) br. 1333/2008. Ako prehrambeni proizvod sadrži aditiv koji nije propisan pravilnikom ili se utvrdi veća količina aditiva, Ministarstvo zdravstva obavještava potrošača, te sukladno tome slijedi povlačenje i/ili opoziv proizvoda s tržišta. Prema zakonodavstvu Europske unije (EU) iz 2008., EFSA je dužna ponovno procijeniti sigurnost svih aditiva odobrenih za uporabu u EU-u prije 20. siječnja 2009. godine. U ovom radu pregledane su i navedene sve značajne promjene vezane za potencijalne rizike pojedinih aditiva. Analizirana su znanstvena istraživanja te promjene vezane uz pojedine konzervanse, sladila, antioksidanse, nosače, bojila i tvari protiv zgušnjavanja.