Sažetak | Cilj ovog preglednog rada je pobliže objasniti metode kojima se potiče komunikacija kod djeteta s autizmom. Da bismo bili upoznati sa vrstama poteškoća u komunikaciji djeteta s autizmom morali smo definirati što je autizam, karakteristike, učestalost autizma te njegov porast kao i tijek bolesti i prognozu.
Utvrđena je povezanost „autistične trijade“, koja podrazumijeva poteškoće socijalne interakcije, komunikacije, ponašanja i interesa, stoga su u radu opisana sva tri područja. Pod poteškoće socijalne interakcije smatra se oštećenje neverbalnih načina ponašanja kao što su pogled oči u oči, izraz lica, držanje tijela i geste. Ne razvijanje odnosa s vršnjacima, kao i nedostatak suosjećanja i interesa s drugim osobama te je prisutan nedostatak socijalne ili emocionalne uzajamnosti. Prisutnost ovih simptoma varira od djeteta do djeteta te ovisi o dobi, spolu, inteligenciji i neurološkom statusu. Poteškoće komuniciranja kod autističnog djeteta ne svode se samo na poteškoće u govoru nego i na neverbalne znakove komunikacije. Neverbalna komunikacija uključuje znakove tijelom, geste, mimiku, položaj, postupak, ponašanje, držanje i emocije u socijalnoj sredini. Bitan dio komunikacije uz sve navedeno je način govora odnosno stanke među riječima, naglašavanje pojedinih riječi ili dijelova rečenica koje mogu biti znak drugima tijekom komunikacije. Treći dio trijade predstavljaju ponašanja i interesi odnosno stereotipije i samostimulacije. Stereotipije i samostimulirajuće ponašanje manifestiraju se zaokupljenošću jednim ili više stereotipnim modelom interesa koji je abnormalna intenziteta, rutinama ili ritualima. Također stereotipnim i repetativnim motoričkim manirizmima kao i trajnom zaokupljenošću dijelovima predmeta.
Nakon što su detaljnije objašnjene spomenute teškoće, u radu su opisani načini poticanja komunikacije odnosno opisana je važnost rane intervencije i radno terapijske intervencije. Također je opisana važnost edukacije roditelja i pružanje podrške. Navedeni su i opisani postupci poticanja komunikacije kod svakodnevnih aktivnosti od strane roditelja za koje je potrebno educirati o tim postupcima.
U radu su opisane jedne od najefikasnijih metoda potpomognute komunikacije u koju pripada alternativna i augmentativna komunikacija, PECS te komunikatori. |