Okratoksini su skupina toksičnih i karcinogenih spojeva koje stvaraju plijesni iz roda Aspergillus ochraceus i Penicillium viridicatum. Najpoznatiji i najtoksičniji toksin je okratoksin A, manje toksičan je okratoksin B, a okratoksin C je dobiven samo u laboratorijskim uvjetima. Na pokusnim životinjama dokazan je nefrotoksičan, karcinogen, teratogen te imunosupresivan učinak okratoksina A, stoga je prema Međunarodnoj agenciji za istraživanje raka (IARC) svrstan u Skupinu 2B – potencijalnih karcinogena. Okratoksin je izoliran 1965. godine iz biosinteze plijesni Aspergillus ochraceus. Najčešće se stvara na usjevima nakon žetve ukoliko govorimo o žitaricama, ali predstavlja značajan zdravstveni te gospodarski problem i u proizvodnji, preradi, skladištenju te distribuciji i drugih kultura kao što su začini, kava, vino, pivo, sušeno voće i sl. Zbog svojih svojstava, sadržaja hranjivih tvari i postojanosti, razne vrste sušenog voća smatraju se vrlo cijenjenom namirnicom. Na našem tržištu postoji velik broj takovih proizvoda. Neki od njih su grožđice, brusnice, smokve, banane, šljive, marelice, datulje i sl. Proizvodnja sušenog voća ima vrlo dugu tradiciju na području Sredozemlja, a u današnje vrijeme se proširila diljem svijeta pa u mnogim zemljama čini znatan udio u poljoprivrednoj proizvodnji i gospodarstvu općenito. Od velike je važnosti stoga osigurati da spomenuti proizvodi na tržište dođu kao sigurni, odnosno da ne ugrožavaju zdravlje potrošača i da budu prikladni za ljudsku potrošnju. Valja imati na umu da zaštita proizvoda od pojave plijesni i stvaranja mikotoksina započinje već na samoj plantaži i potrebno ju je kontinuirano provoditi kroz različite proizvodne i manipulativne faze (prilikom dozrijevanja ploda, pri berbi, kod sušenja, transportiranja, skladištenja itd.). Iz toga proizlazi da učinkovita borba sa ciljem smanjivanja količine plijesni i njihovih metabolita općenito počiva u međudisciplinarnoj suradnji različitih struka od agronoma, prehrambenih tehnologa, djelatnika sanitarnih struka, liječnika, biologa, kemičara i sl. Potrebno je naglasiti da kvalitetno uspostavljena dobra poljoprivredna praksa (GAP), dobra proizvođačka praksa (GMP), dobra higijenska praksa (GHP), dobra distribucijska praksa (GDP), te njihov racionalno uspostavljen međuodnos objedinjen sa adekvatno implementiranim HACCP–sustavom, nedvojbeno umanjuje rizike po zdravlje populacije kao i značajne gospodarske štete izazvane negativnim djelovanjem mikotoksina. Obzirom da su okratoksini česti kontaminanti hrane koji ovisno o koncentracijama i vremenu izloženosti mogu predstavljati značajan rizik za zdravlje ljudi, osjetljive analitičke metode za njihovu detekciju i kvantifikaciju imaju presudnu ulogu u kontroli sigurnosti hrane, a time i sprječavanju pojave mikotoksikoza. U ovom radu analizirana je prisutnost i koncentracija okratoksina A u 30-tak različitih uzoraka sušenog voća s tržišta Republike Hrvatske te je napravljena usporedba sa maksimalnim dozvoljenim količinama važeće zakonske regulative. Nadalje, kroz ovo istraživanje prikazan je cjelokupni postupak utvrđivanja prisutnosti i razina okratoksina A u sušenom voću od samog uzimanja odgovarajuće količine uzorka, preko pripreme uzorka za laboratorijsku obradu, analitičkih metoda i instrumenata koje se pritom primjenjuju te konačnog tumačenja samog rezultata. Analiziranjem spomenutih uzoraka tehnikom tekućinske kromatografije (HPLC) u sušenom voću na tržištu RH nisu utvrđene razine okratoksina A iznad zakonom dopuštenih vrijednosti.