Cjepivo je biološki lijek koji može sadržavati žive, atenuirane uzročnike bolesti ili mrtve, odnosno inaktivirane bakterije, viruse ili njihove dijelove. Poticanjem imunološkog sustava cjepivo osigurava sigurnost i dugotrajnu zaštitu od određenih infekcija i zaraznih bolesti. Cijepljenje je unošenje antigena u organizam radi poticaja stvaranja antitijela. Cijepljenje se smatra jedno od najvažnijih dostignuća suvremene medicine, budući da osim što individualne zaštite, štiti i zajednicu kroz kolektivni imunitet. Cijepljenje poboljšava sveukupnu javnozdravstvenu sliku, zbog bolje kontrole zaraznih bolesti te smanjenje stope smrti od istih. Program cijepljenja reguliran je zakonima i pravilnicima koje propisuje Ministarstvo zdravstva. U Republici Hrvatskoj Program obaveznog cijepljenja obuhvaća cijepljenje protiv tuberkuloze, difterije, tetanusa, hripavca, dječje paralize, ospica, zaušnjaka, rubeole, hepatitisa B te bolesti izazvanih infekcijom Haemophilus influenzae tip B. Cjepiva, kao i svi ostali lijekovi, mogu imati neželjene nuspojave i kontraindikacije. Nuspojava je zdravstveno stanje koje se javlja nakon primanja cjepiva, a može i ne mora biti uzročno-posljedično vezana s cjepivom, dok su kontraindikacije određene kliničke osobine zbog kojih bi primanje cjepiva bilo nepoželjno. Hrvatski zavod za javno zdravstvo, putem Registra nuspojava, vodi evidenciju o prijavljenim nuspojavama radi evaluacije cjepiva koja se koriste u Republici Hrvatskoj. Postotak nuspojava vezanih uz primjenu cjepiva zanemariv je u odnosu na niz komplikacija i smrtnih ishoda bolesti protiv kojih se cijepi. Ovim radom nastoji se ukazati važnost imunizacije kao značajne javnozdravstvene mjere u prevenciji zaraznih bolesti te razjasniti moguće nuspojave.