Abstract | Cjepivo je biološki lijek koji može sadržavati žive, atenuirane uzročnike bolesti ili mrtve,
odnosno inaktivirane bakterije, viruse ili njihove dijelove. Poticanjem imunološkog sustava
cjepivo osigurava sigurnost i dugotrajnu zaštitu od određenih infekcija i zaraznih bolesti.
Cijepljenje je unošenje antigena u organizam radi poticaja stvaranja antitijela.
Cijepljenje se smatra jedno od najvažnijih dostignuća suvremene medicine, budući da
osim što individualne zaštite, štiti i zajednicu kroz kolektivni imunitet. Cijepljenje poboljšava
sveukupnu javnozdravstvenu sliku, zbog bolje kontrole zaraznih bolesti te smanjenje stope
smrti od istih. Program cijepljenja reguliran je zakonima i pravilnicima koje propisuje
Ministarstvo zdravstva. U Republici Hrvatskoj Program obaveznog cijepljenja obuhvaća
cijepljenje protiv tuberkuloze, difterije, tetanusa, hripavca, dječje paralize, ospica, zaušnjaka,
rubeole, hepatitisa B te bolesti izazvanih infekcijom Haemophilus influenzae tip B.
Cjepiva, kao i svi ostali lijekovi, mogu imati neželjene nuspojave i kontraindikacije.
Nuspojava je zdravstveno stanje koje se javlja nakon primanja cjepiva, a može i ne mora biti
uzročno-posljedično vezana s cjepivom, dok su kontraindikacije određene kliničke osobine
zbog kojih bi primanje cjepiva bilo nepoželjno. Hrvatski zavod za javno zdravstvo, putem
Registra nuspojava, vodi evidenciju o prijavljenim nuspojavama radi evaluacije cjepiva koja
se koriste u Republici Hrvatskoj. Postotak nuspojava vezanih uz primjenu cjepiva zanemariv
je u odnosu na niz komplikacija i smrtnih ishoda bolesti protiv kojih se cijepi. Ovim radom
nastoji se ukazati važnost imunizacije kao značajne javnozdravstvene mjere u prevenciji
zaraznih bolesti te razjasniti moguće nuspojave. |