Koljeno, kao najveći i najsloženiji zglob ljudskog tijela, često je izložen ozljedama koje se mogu dogoditi pri različitim aktivnostima, uključujući rad, sudjelovanje u prometu te sportske aktivnosti. Ove ozljede često su posljedica mehaničkih trauma uzrokovanih djelovanjem različitih vanjskih sila. Postoje i određeni faktori rizika koji mogu dovesti do ozljede kao što su prenaprezanje, nagle akceleracije i deceleracije, nepoznavanje pravilne biomehanike pokreta, slabost mišića itd. Navedeni faktori mogu uzrokovati ozljede raznih struktura u koljenom zglobu, a najčešće zahvaća: prednji križni ligament, medijalni meniskus, medijalni kolateralni ligament, lateralni meniskus, lateralni kolateralni ligament i stražnji križni ligament. Fizioterapijska procjena ključna je kako bi se identificirao tip i stupanj ozljede. Uz objektivni i subjektivni pregled, provode se i specifični testovi za ozljede vezane uz koljeno. Mehanizam ozljede koljenog zgloba može biti kontaktni ili nekontaktni. Nekontaktni je učestaliji, a uspješno se prevenira provođenjem programa poboljšanja mišićne snage, propriocepcijskim i skakačkim treninzima specifičnim za sport. Ako ozljeda nije uspješno prevenirana, važno je u ranoj fazi krenuti sa rehabilitacijom. Fizioterapijska intervencija predstavlja jednu od najvećih uloga i važno je prepoznati kakvu vrstu terapije treba koristiti. Rehabilitacija je podijeljena u faze koje služe za evidenciju napretka pacijenta zadovoljajući kliničke kriterije neovisno o vremenskim okvirima. Za primjenu vježbi ili aktivnosti zatvorenog kinetičkog lanca važno je poznavati anatomiju i biomehaniku donjih ekstremiteta, isto kao i svaku pojedinu fazu unutar rehabilitacijskog procesa, te prepoznati kada je vježbe zatvorenog kinetičkog lanca učinkovito u primijeni. Zatvoreni kinetički lanac zahtijeva kretanje više segmenata i kontrahiranje više mišića u isto vrijeme, u svrhu izvođenja stabilnog i pravilnog pokreta u više zglobova. Vježbe ove vrste većinom se smatraju funkcionalnim vježbama jer koriste pokrete iz svakodnevnog života (npr. čučanj). Zbog kompleksnijeg izvođenja koje zahtijeva veću stabilnost i snagu mišića ovaj oblik vježbi većinom se koristi u kasnijoj fazi rehabilitacije, kada pacijent svlada vježbe otvorenog kinetičkog lanca. Različit utjecaj vježbi otvorenog i zatvorenog kinetičkog lanca nedovoljno je istražen, a rezultati postojećih istraživačkih radova ne prikazuju značajnu razliku u ishodu oporavka uz korištenje samo jednog od kinetičkih lanaca.