Abstract | Koljeno, kao najveći i najsloženiji zglob ljudskog tijela, često je izložen ozljedama koje
se mogu dogoditi pri različitim aktivnostima, uključujući rad, sudjelovanje u prometu te
sportske aktivnosti. Ove ozljede često su posljedica mehaničkih trauma uzrokovanih
djelovanjem različitih vanjskih sila. Postoje i određeni faktori rizika koji mogu dovesti do
ozljede kao što su prenaprezanje, nagle akceleracije i deceleracije, nepoznavanje pravilne
biomehanike pokreta, slabost mišića itd. Navedeni faktori mogu uzrokovati ozljede raznih
struktura u koljenom zglobu, a najčešće zahvaća: prednji križni ligament, medijalni meniskus,
medijalni kolateralni ligament, lateralni meniskus, lateralni kolateralni ligament i stražnji križni
ligament. Fizioterapijska procjena ključna je kako bi se identificirao tip i stupanj ozljede. Uz
objektivni i subjektivni pregled, provode se i specifični testovi za ozljede vezane uz koljeno.
Mehanizam ozljede koljenog zgloba može biti kontaktni ili nekontaktni. Nekontaktni je
učestaliji, a uspješno se prevenira provođenjem programa poboljšanja mišićne snage,
propriocepcijskim i skakačkim treninzima specifičnim za sport. Ako ozljeda nije uspješno
prevenirana, važno je u ranoj fazi krenuti sa rehabilitacijom. Fizioterapijska intervencija
predstavlja jednu od najvećih uloga i važno je prepoznati kakvu vrstu terapije treba koristiti.
Rehabilitacija je podijeljena u faze koje služe za evidenciju napretka pacijenta zadovoljajući
kliničke kriterije neovisno o vremenskim okvirima. Za primjenu vježbi ili aktivnosti zatvorenog
kinetičkog lanca važno je poznavati anatomiju i biomehaniku donjih ekstremiteta, isto kao i
svaku pojedinu fazu unutar rehabilitacijskog procesa, te prepoznati kada je vježbe zatvorenog
kinetičkog lanca učinkovito u primijeni. Zatvoreni kinetički lanac zahtijeva kretanje više
segmenata i kontrahiranje više mišića u isto vrijeme, u svrhu izvođenja stabilnog i pravilnog
pokreta u više zglobova. Vježbe ove vrste većinom se smatraju funkcionalnim vježbama jer
koriste pokrete iz svakodnevnog života (npr. čučanj). Zbog kompleksnijeg izvođenja koje
zahtijeva veću stabilnost i snagu mišića ovaj oblik vježbi većinom se koristi u kasnijoj fazi
rehabilitacije, kada pacijent svlada vježbe otvorenog kinetičkog lanca. Različit utjecaj vježbi
otvorenog i zatvorenog kinetičkog lanca nedovoljno je istražen, a rezultati postojećih
istraživačkih radova ne prikazuju značajnu razliku u ishodu oporavka uz korištenje samo jednog
od kinetičkih lanaca. |