Teški metali, poput arsena, kadmija, kroma, olova i žive, su elementi s visokom gustoćom i karakterističnim metalnim svojstvima, koji predstavljaju ozbiljan rizik za okoliš i ljudsko zdravlje. Ova skupina elemenata uključuje prijelazne metale, polumetale, lantanoide i aktinoide, od kojih su neki esencijalni mikronutrijenti za biljke i životinje. Međutim, zbog njihove sposobnosti bioakumulacije i visoke toksičnosti čak i pri niskim koncentracijama, izuzetno je važno učinkovito pratiti i određivati njihove razine kako bi se osigurala sigurnost hrane i očuvala kvaliteta okoliša. Teški metali prirodno se nalaze u Zemljinoj kori, ali njihova distribucija u okolišu je značajno narušena ljudskim djelatnostima kao što su industrija, promet i poljoprivreda. Prirodni izvori teških metala, poput vulkanske aktivnosti i erozije, doprinose njihovoj prisutnosti, no antropogeni izvori, poput emisija iz industrijskih postrojenja i otpadnih voda, znatno povećavaju njihovu pojavnost u ekosustavima. Kao rezultat toga, ovi metali ulaze u ljudski organizam putem kontaminirane hrane, vode i zraka. Biljke i životinje mogu akumulirati teške metale iz zagađenog tla i vode, prenoseći ih dalje kroz prehrambeni lanac, što dodatno povećava rizik za ljudsko zdravlje. Jedna od najpoznatijih i najčešće korištenih analitičkih metoda za detekciju i kvantifikaciju metala u hrani i drugim uzorcima je atomska apsorpcijska spektrofotometrija (AAS). Ova metoda omogućava precizno mjerenje koncentracija metala zahvaljujući svojoj visokoj osjetljivosti, selektivnosti i relativnoj jednostavnosti primjene. AAS je posebno korisna u analizi metala zbog svoje sposobnosti da identificira i kvantificira prisutnost širokog spektra metala u različitim uzorcima, uključujući one iz okoliša, hrane i vode. Time AAS pruža ključne podatke potrebne za procjenu rizika i zaštitu ljudskog zdravlja i okoliša, što je od izuzetne važnosti u modernom svijetu, gdje je onečišćenje teškim metalima sve veći problem.