Sažetak | Poremećaji hranjenja opsežan su pojam u pedijatriji. Nutritivne potrebe djece su povećane pa
zato malnutricija može biti uzrok neadekvatnog rasta, usporenog kognitivnog razvoja,
smanjenih socijalnih postignuća i u konačnici, loše kvalitete života. Poremećaji prehrane,
prehrambeni poremećaji ili poremećaji uzimanja hrane različiti su nazivi koji se koriste
prilikom opisivanja poremećaja hranjenja. Ozbiljan su zdravstveni problem i često se
isprepliću s drugim bolestima i tegobama. U liječenju poremećaja prehrane u djece osnovni
cilj je održati i/ili vratiti u normalu nutritivni status hranjenjem, enteralnom ili parenteralnom
primjenom nutritivnih suplemenata te savjetovanjem roditelja kako postupati s djetetom koje
zahtjeva ovakav vid skrbi. U tijeku liječenja sudjeluje multidisciplinarni tim koji se sastoji od
pedijatra, nutricionista, medicinske sestre, farmaceuta i drugih koji moraju imati stečena
znanja o kliničkoj prehrani.
U ovom radu opisane su vrste, simptomi i način liječenja organskih i neorganskih poremećaja
hranjenja kod djece i adolescenata. U organske poremećaje ubrajamo nenapredovanje na
tjelesnoj masi, malapsorpciju, sindrom kratkog crijeva, poremećaje motaliteta crijeva te
cističnu fibrozu, a u neorganske ubrajamo ekstremnu izbirljivost, piku (jedenje nenutritivnih
tvari), infantilnu anoreksiju, ruminaciju (često pogrešno interpretirana kao povraćanje) te
pretilost, anoreksiju i bulimiju koje se češće javljaju u predadolescentnoj dobi. Uloga
medicinske sestre u skrbi djeteta koje boluje od neke vrste bolesti poremećaja hranjenja je
ključna i sastoji se od uzimanja sestrinske anamneze, uočavanja potreba djeteta te
intervencija koje su usmjerene na edukaciju djeteta i roditelja. Od izrazite važnosti je
zdravstveni odgoj roditelja. Roditelje je potrebno educirati o mjerama prevencije dehidracije
djeteta i pravilnom hranjenju koje ovisi o dijagnozi. Sve preporuke i upute roditeljima daju se
u pisanom obliku kako bi djeca i sami roditelji usvojili potrebne prehrambene navike.
Prevencija poremećaja hranjenja je danas tek u počecima. Cilj prevencije je smanjivanje broja
novooboljelih umanjivanjem čimbenika rizika. Preventivni programi imaju pozitivan učinak na
znanje, aspekte tijela te ponašanja vezana uz hranjenje. |