Sažetak | Uganuće gležnja ozljeda je ligamentarnog sustava te je ujedno i jedna od najučestalijih
sportskih ozljeda. Najčešće se događa inverzijom stopala u položaj plantarne fleksije i inverzije. Do
ozljeđivanja dolazi kod skoka na nogu drugog igrača, kod krivog doskoka na podlogu, kod brzih
promjena smjera kretanja, itd. Postoje tri stupnja uganuća gležnja. Simptomi su bol, oteklina,
hematom, hemoragija, gubitak opsega pokreta, gubitak funkcije, ovisno o stupnju. Uzimanjem
detaljne anamneze i provođenjem određenih testova dolazi se do konačne dijagnoze. Kod liječenja
važnu ulogu ima fizioterapijski proces koji se započinje fizioterapijskom procjenom po SOAP
metodi (S-subjektivni pregled, O-objektivni p., A-analiza, P-plan terapije). SOAP metoda
omogućuje praćenje promjena stanja, pregled svih postupaka koji se izvode kod pojedinca te
učinkovitost. Objektivni pregled se provodi kroz opservaciju, palpaciju, primjenu mjernih postupaka
i testova. Mjerni postupci i testovi koji se provode za uganuće gležnja su vizualno analogna skala
(VAS) boli i numeričke skale boli (NPRS -Numeric Pain Rating Scale), mjere opsega pokreta, mjere
cirkularnosti, manualni mišićni test (MMT) te upitnici za procjenu funkcionalnosti gležnja. Nakon
procjene slijedi fizioterapijska intervencija koja se provodi na temelju postavljenih ciljeva. Kod
uganuća gležnja intervenirati se može s raznim terapijskim vježbama (vježbe za održavanje i/ili
povećanje opsega pokreta, vježbe za povećanje mišićne snage, vježbe istezanja, proprioceptivne
vježbe), mobilizacijskim tehnikama, PNF-om (proprioceptivna neuromuskularna facilitacija),
hidroterapijom, krioterapijom ((P)RICE), TENS-om (transkutana električna nervna stimulacija),
interferentnim strujama, elektromagnetskom terapijom, Kinesio Tapingo. Važno je pojedinca
educirati i metodama prevencije smanjiti rizik od ozljede ili od ponovnog ozljeđivanja. Također,
izradom programa za poboljšanje fizičkih sposobnosti je moguće smanjiti rizik od ozljede. |