Trenutna pandemija COVID-19 je međunarodni javnozdravstveni problem. Došlo je do brzog napretka u onome što znamo o SARS-CoV-2 virusu, načinu na koji inficira stanice i uzrokuje bolest te kliničkim karakteristikama bolesti. Zbog njegovog brzog prijenosa, pojačan je sustav nadzora nad oboljelima u zemljama diljem svijeta prema preporukama WHO uključujući uspostavljanje timova za brzu reakciju i poboljšanje kapaciteta nacionalnog laboratorijskog sustava. U posljednje vrijeme mnogo se raspravlja o utjecaju vitamina D na infekciju COVID-19, hospitalizaciju i smrtnost, ne samo u znanstvenoj zajednici već i u medijima. Stoga je cilj ovog rada bilo opisati najnovije znanstvene spoznaje o mogućim pozitivnim učincima u prevenciji i liječenju posljedica vitaminom D. U osnovi, ovo istraživanje detaljnije prikazuje ulogu vitamina D u smanjenju rizika od infekcija izazvanih SARS-CoV-2 virusom. Razlike uočene u analizama podskupina ljudi mogu se pripisati različitim geografskim, kulturnim i/ili razlikama u ponašanju na individualnoj i grupnoj razini. Vitamin D se prvenstveno biosintetizira u koži nakon izlaganja sunčevoj svjetlosti; dodatni izvori vitamina D mogu se unijeti kroz prehranu, uključujući ribu, jaja, lisnato povrće ili obogaćenu hranu. Analiza vremenskih podskupina pokazala je najniže razine vitamina D u travnju – vrhuncu širenja pandemije i vremenu kada su mnogi bili u karanteni i vjerojatno ograničavali svoje vrijeme na otvorenom. Početak COVID-19 tijekom "hladne sezone" također je vrijeme ograničenog izlaganja suncu. Stanovovništvo Amerike ima najvišu razinu vitamina D zbog učestalog izlaganja suncu jer se preplanulost smatra poželjnom pa čak i zdravom, a u istočnjačkim kulturama izlaganje suncu je strogo ograničeno. Geografija je također važna, jer određena područja svijeta jednostavno primaju manje sunčeve svjetlosti od drugih. Konačno, na suplementaciju putem prehrane može utjecati individualni ukus i preferencije ili socioekonomski čimbenici, kao što je ograničen pristup zdravoj, nutritivno cjelovitoj hrani.