Akrilamid je organski spoj koji uglavnom nastaje u pečenoj ili prženoj hrani pri pripremi na temperaturi ≥120°C, većinom u hrani nastaje putem dijela Maillardovih reakcija. Glavni izvor akrilamida je hrana bogata ugljikohidratima poput čipsa, prženih krumpirića, pečenih krumpirića i tostiranog kruha. Također ima široku primjenu i u različitim industrijskim granama. Ljudi unose akrilamid u organizam najviše putem hrane, a najizloženija skupina su djeca. Tek 1994. godine akrilamid je od strane Međunarodne agencije za istraživanje raka (IARC) kategoriziran kao potencijalno kancerogeni spoj za ljude (skupina 2A), a 2002. godine je istu klasifikaciju odobrila Svjetska zdravstvena organizacija (WHO). Dokazano je njegovo karcinogeno i neurotoksično djelovanje na životinjama. Reguliran je Uredbom komisije o uspostavi mjera za ublažavanje učinaka i razina referentnih vrijednosti radi smanjenja prisutnosti akrilamida u hrani (2017/2158/EU). Kako bi se smanjili rizici za zdravlje potrošača, razvijene su različite metode i preporuke za smanjenje akrilamida u hrani. U ovom istraživanju analizirano je 15 uzoraka hrane (krumpirića i tosta) s tržišta Republike Hrvatske, nakon pripreme u domaćinstvu, prema uputama na deklaraciji proizvoda. Analiza je provedena korištenjem LC-MS/MS metode te su rezultati uspoređeni s propisanim referentnim vrijednostima Uredbe. Od ukupno 15 uzoraka, njih 9 prelazi propisanu referentnu vrijednost. Utvrđene su koncentracije akrilamida u krumpirićima u rasponu 193-3711 μg/kg, a najveća je vrijednost zabilježena u domaćem crvenom krumpiru (3711 μg/kg). U uzorcima toasta utvrđene su koncentracije akrilamida u rasponu 6-86 μg/kg, dok je najveća vrijednost zabilježena u toastu Pan Bauletto Integrale Bianco (86 μg/kg).