Sažetak | Poznato je da onečišćenje okoliša igra ključnu ulogu u ljudskom zdravlju i sve više
se pridaje pažnja onečišćivačima kao što su teški metali koji uzrokuju ozbiljne
zdravstvene probleme. Oni nisu razgradivi u prirodnim uvjetima i nagomilavaju se u
hranidbenim lancima. Prisutni su u hrani, vodi, zraku, duhanskom dimu i alkoholnim
pićima, a mnoge eksperimentalne studije upućuju na to da imaju štetne učinke na muški
i ženski reprodukcijski sustav.
Ranija istraživanja bila su većinom usmjerena na moguće direktne učinke na
reprodukcijsku funkciju, ali kasnije se shvatilo da teški metali mogu djelovati kao
endokrini disruptori i kao takvi uzrokovati hormonske promjene koje utječu na ostale
aspekte reprodukcijskog zdravlja kao što su menstruacijski ciklus, ovulacija i plodnost.
Najveću opasnost za zdravlje predstavljaju arsen, kadmij, olovo i živa koji mogu
uzrokovati neurotoksičnost, imunodeficijenciju, smanjenu plodnost te zatajenje
bubrega i ostalih organa. Dokazano je da čak niska do umjerena izloženost olovu utječe
na određene reprodukcijske parametre, a izloženost kadmiju na funkciju prostate i
testosterona u serumu. Osim toga, teški metali mogu utjecati na epigenetičke
modifikacije DNA poput metilacije, histonske modifikacije i stabilnosti RNA te mogu
modificirati ekspresiju gena. Trovalentni arsen može izazvati apoptozu stanica,
genomska oštećenja, izmijeniti stanični ciklus, utjecati na kvalitetu sjemena u muškaraca
i promijeniti serumske koncentracije hormona.
Pretpostavlja se da teški metali također utječu na metabolizam cinka, pri čemu
zbog kompeticije za ista vezna mjesta na proteinima uzrokuju njegov manjak. Manjak
cinka može izazvati smetnje u funkciji pojedinih žlijezdi kao što su hipofiza, jajnici i testisi
što se može negativno odraziti na plodnost.
Ovaj rad predstavlja pregled trenutnih literaturnih spoznaja o ciljnim mjestima i
mehanizmima djelovanja pojedinih teških metala na muški i ženski reprodukcijski sustav
te utjecaj na uloge cinka u organizmu i posljedice na reprodukcijsko zdravlje. Bitno je
napomenuti da je većina epidemioloških istraživanja provedena na životinjama na
kojima su primijenjene visoke akutne doze koje nisu primjenjive na svakodnevne
situacije izloženosti ljudi teškim metalima. |