Poznato je da onečišćenje okoliša igra ključnu ulogu u ljudskom zdravlju i sve više se pridaje pažnja onečišćivačima kao što su teški metali koji uzrokuju ozbiljne zdravstvene probleme. Oni nisu razgradivi u prirodnim uvjetima i nagomilavaju se u hranidbenim lancima. Prisutni su u hrani, vodi, zraku, duhanskom dimu i alkoholnim pićima, a mnoge eksperimentalne studije upućuju na to da imaju štetne učinke na muški i ženski reprodukcijski sustav. Ranija istraživanja bila su većinom usmjerena na moguće direktne učinke na reprodukcijsku funkciju, ali kasnije se shvatilo da teški metali mogu djelovati kao endokrini disruptori i kao takvi uzrokovati hormonske promjene koje utječu na ostale aspekte reprodukcijskog zdravlja kao što su menstruacijski ciklus, ovulacija i plodnost. Najveću opasnost za zdravlje predstavljaju arsen, kadmij, olovo i živa koji mogu uzrokovati neurotoksičnost, imunodeficijenciju, smanjenu plodnost te zatajenje bubrega i ostalih organa. Dokazano je da čak niska do umjerena izloženost olovu utječe na određene reprodukcijske parametre, a izloženost kadmiju na funkciju prostate i testosterona u serumu. Osim toga, teški metali mogu utjecati na epigenetičke modifikacije DNA poput metilacije, histonske modifikacije i stabilnosti RNA te mogu modificirati ekspresiju gena. Trovalentni arsen može izazvati apoptozu stanica, genomska oštećenja, izmijeniti stanični ciklus, utjecati na kvalitetu sjemena u muškaraca i promijeniti serumske koncentracije hormona. Pretpostavlja se da teški metali također utječu na metabolizam cinka, pri čemu zbog kompeticije za ista vezna mjesta na proteinima uzrokuju njegov manjak. Manjak cinka može izazvati smetnje u funkciji pojedinih žlijezdi kao što su hipofiza, jajnici i testisi što se može negativno odraziti na plodnost. Ovaj rad predstavlja pregled trenutnih literaturnih spoznaja o ciljnim mjestima i mehanizmima djelovanja pojedinih teških metala na muški i ženski reprodukcijski sustav te utjecaj na uloge cinka u organizmu i posljedice na reprodukcijsko zdravlje. Bitno je napomenuti da je većina epidemioloških istraživanja provedena na životinjama na kojima su primijenjene visoke akutne doze koje nisu primjenjive na svakodnevne situacije izloženosti ljudi teškim metalima.