Komunikacija je važan dio pružanja zdravstvene zaštite. Dovodi do viših i boljih standarda pružanja zdravstvene zaštite. Zdravstveno osoblje provodi mnogo vremena komunicirajući s pacijentima. Globalni je cilj njihove profesionalne komunikacije s pacijentima odnos u kojem će im omogućiti da bez straha i oklijevanja javljaju svoje potrebe, želje i očekivanja. Dobra komunikacija između zdravstvenog osoblja i pacijenata sama je po sebi korisna terapijska intervencija jer pacijentima pomaže da izraze svoje psihološke i emocionalne potrebe, postavljaju pitanja i osiguravaju veću uključenost u proces liječenja, steknu osjećaj da imaju kontrolu nad vlastitim zdravljem i liječenjem, razvijaju povjerenje i poštovanje u procesu ozdravljenja i steknu fizičko zdravlje. Ipak, u komunikaciji između zdravstvenog osoblja i pacijenata dolazi do problema, što može dovesti do sukoba. Iz perspektive zdravstvenog osoblja najčešći su uzroci sukoba nedostatak samosvijesti i neusklađena komunikacija s pacijentom. Iz perspektive pacijenata najčešći su uzroci sukoba njihov strah, nemogućnost da se izraze, nedostatak razumijevanja informacija i uputa te kriva očekivanja. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, kvalitetna komunikacija definirana je kao jedna od pet vještina neophodnih za zdrav i sretan život. Znanje i umijeće kvalitetne komunikacije preduvjet su kvalitetnog djelovanja za mnoge profesije, no u ovom slučaju naglasak je na medicinskim zanimanjima. Kvalitetna komunikacija zdravstvenih djelatnika s pacijentima temelj je uspješnog liječenja. Ona je važna jer je izravnim kontaktom zdravstvenih djelatnika i pacijenata moguće postići zadovoljavajuću razinu suradljivosti bolesnika, razviti odnos povjerenja, provesti ga kroz sustav liječenja, liječiti te naposljetku i izliječiti. U radu su proučavani komunikacijski procesi s različitim grupama bolesnika: od bolesnika koji su pod stresom, osobama u krizi, ljutitih i agresivnih bolesnika, komunikacije zdravstvenih djelatnika s djecom i adolescentima, psihijatrijskim bolesnicima, depresivnim bolesnicima, pacijentima s oštećenim govorom, vidom,sluhom, starijom grupom pacijenata itd.