Empatija nije suosjećanje, empatija je razumijevanje tuđih osjećaja i njegovo shvaćanje, ali ne proživljavamo mi osobno taj osjećaj. U radu zdravstvenih djelatnika, empatija je jedna od bitnijih stavki koji svaki zdravstveni djelatnik bi trebao imati. Postoje dvije vrste empatije, a to je kognitivna empatija i afektivna empatija. Kognitivna empatija je kada sagledamo tuđu perspektivu i ona se počinje razvijati u ranijoj fazi djetinjstva, odnosno u drugoj godini djetetova života. Afektivna empatija je emocionalna i ona zapravo znači da shvatimo bolesnikovu tugu i bol. Iako su mnogi autori istražili da se empatija stječe od najranijeg djetinjstva, ona bi se trebala godinama usavršavati. Svaki zdravstveni djelatnik trebao bi kroz godine rada učiti empatiju, odnosno pokušati je što bolje naučiti i usavršiti kako bi mogao lakše komunicirati s bolesnikom. Bolesnik je jedno osjetljivo biće. Mi moramo razumjeti njegove emocije u trenucima nemoći i bolesti. Bolesnici znaju biti i agresivni, tužni i ljuti. Međutim iza svakih tih osjećaja, emocija, krije se neka pozadina. Zato bi zdravstveni djelatnik trebao primijeniti aktivno slušanje. Saslušati pažljivo bolesnika, uključiti se u razgovor s njim i sagledati cijelu situaciju. Svaki razgovor dovodi do mogućeg cilja u zdravstvu. Jer zadovoljan bolesnik znači napredovanje u zdravlju. Nedostatak empatije vodi prema raznim čimbenicima za bolesnika. Ponekad nedostatak empatije utječe na njihovo socijalno ponašanje prema samom sebi, ali i prema zdravstvenom djelatniku. A to je nepridržavanje uputa i savjeta, te način liječenja bolesnika. Vrlo je bitno da u svemu tome zdravstveni djelatnik pokaže empatičnost, ali ostane objektivan. Jer vidimo u praksi da se zna dogoditi da se zdravstveni djelatnik poistovjeti s bolesnikom, osjeti tugu koju i on osjeti. To nije dobro nikako, subjektivnost treba maknuti iz rada. Jer će se zdravstveni djelatnik pogubiti u svemu tome, počet će patiti, vezat će se za bolesnika i „izgorjet“ će na poslu. Zato ćemo u ovom radu pomnije razmotriti i objasniti, te na kraju zaključiti utječe li empatija zdravstvenih djelatnika na bolesnikovo zdravlje i njihovo socijalno ponašanje, te koji su pozitivni i negativni utjecaji empatičkog pristupa zdravstvenog djelatnika na bolesnika.