Sažetak | Empatija nije suosjećanje, empatija je razumijevanje tuđih osjećaja i njegovo
shvaćanje, ali ne proživljavamo mi osobno taj osjećaj. U radu zdravstvenih djelatnika,
empatija je jedna od bitnijih stavki koji svaki zdravstveni djelatnik bi trebao imati.
Postoje dvije vrste empatije, a to je kognitivna empatija i afektivna empatija. Kognitivna
empatija je kada sagledamo tuđu perspektivu i ona se počinje razvijati u ranijoj fazi
djetinjstva, odnosno u drugoj godini djetetova života. Afektivna empatija je
emocionalna i ona zapravo znači da shvatimo bolesnikovu tugu i bol. Iako su mnogi
autori istražili da se empatija stječe od najranijeg djetinjstva, ona bi se trebala
godinama usavršavati. Svaki zdravstveni djelatnik trebao bi kroz godine rada učiti
empatiju, odnosno pokušati je što bolje naučiti i usavršiti kako bi mogao lakše
komunicirati s bolesnikom. Bolesnik je jedno osjetljivo biće. Mi moramo razumjeti
njegove emocije u trenucima nemoći i bolesti. Bolesnici znaju biti i agresivni, tužni i
ljuti. Međutim iza svakih tih osjećaja, emocija, krije se neka pozadina. Zato bi
zdravstveni djelatnik trebao primijeniti aktivno slušanje. Saslušati pažljivo bolesnika,
uključiti se u razgovor s njim i sagledati cijelu situaciju. Svaki razgovor dovodi do
mogućeg cilja u zdravstvu. Jer zadovoljan bolesnik znači napredovanje u zdravlju.
Nedostatak empatije vodi prema raznim čimbenicima za bolesnika. Ponekad
nedostatak empatije utječe na njihovo socijalno ponašanje prema samom sebi, ali i
prema zdravstvenom djelatniku. A to je nepridržavanje uputa i savjeta, te način
liječenja bolesnika. Vrlo je bitno da u svemu tome zdravstveni djelatnik pokaže
empatičnost, ali ostane objektivan. Jer vidimo u praksi da se zna dogoditi da se
zdravstveni djelatnik poistovjeti s bolesnikom, osjeti tugu koju i on osjeti. To nije dobro
nikako, subjektivnost treba maknuti iz rada. Jer će se zdravstveni djelatnik pogubiti u
svemu tome, počet će patiti, vezat će se za bolesnika i „izgorjet“ će na poslu. Zato
ćemo u ovom radu pomnije razmotriti i objasniti, te na kraju zaključiti utječe li empatija
zdravstvenih djelatnika na bolesnikovo zdravlje i njihovo socijalno ponašanje, te koji
su pozitivni i negativni utjecaji empatičkog pristupa zdravstvenog djelatnika na
bolesnika. |