Abstract | Moždani udar uzrokuje značajna funkcionalna oštećenja i probleme šake. Uloga šake
čini širok spektar funkcioniranja osobe, od zadovoljavanja osnovnih ljudskih potreba,
svakodnevnih aktivnosti preko profesionalnih, sportskih aktivnosti, komunikacije i
drugih funkcija. Rehabilitacija šake nakon moždanog udara započinje već u jedinici
za intenzivnu skrb, kada zdravstveno stanje pacijenta to dopušta te nema prisutnih
kontraindikacija. Zasniva se na stalnoj međusobnoj interakciji bolesnika i terapeuta, u
kojoj terapeut daje stalne podražaje bolesniku, a bolesnik na te podražaje pokušava
dati prikladan odgovor. Najprije je potrebno obaviti fizioterapijsku procjenu koja
obuhvaća subjektivni i objektivni pregled u koje spada procjena boli, kože, posture,
funkcije zglobova šake, mišićnog tonusa, mišićne funkcije, koordinacije i ravnoteže,
senzibiliteta, prisutnosti asociranih reakcija i kompenzacija; kroz primjenu adekvatnih
testova i mjerenja. Kroz procjenu dobiva se uvid u funkcionalne probleme šake što
pomaže pri definiranju cilljeva i plana rehabilitacije. Metode tretmana uključuju
mobilizaciju zglobova šake, pozicioniranje, facilitaciju držanja, ravnoteže, pokreta i
funkcionalnih aktivnosti, mentalne vježbe, primjenu ortoza za šaku, repetativni
bilateralni treing, terapiju promatranja radnje, terapiju pokreta izazvanu
ograničenjem, terapiju zrcalom, primjenu robota, virtualne stvarnosti i terapiju
glazbom. Glavni ciljevi ovih intervencija su smanjenje mišićnog tonusa kod spastičnih
mišića koji ometaju funkciju, očuvanje ili vraćanje pokreta, sprječavanje nastanka
kontraktura, jačanje paretičnih mišića, započinjanje funkcionalne reedukacije šake
ako je zadržana voljna kontrola i pomoć u ublaživanju boli. No dugoročni i najbitniji
cilj navedenih intervencije je oporavak funkcije šake koja bi omogućila veću
neovisnost i bolju kvalitetu života pacijenta. |