Moždani udar uzrokuje značajna funkcionalna oštećenja i probleme šake. Uloga šake čini širok spektar funkcioniranja osobe, od zadovoljavanja osnovnih ljudskih potreba, svakodnevnih aktivnosti preko profesionalnih, sportskih aktivnosti, komunikacije i drugih funkcija. Rehabilitacija šake nakon moždanog udara započinje već u jedinici za intenzivnu skrb, kada zdravstveno stanje pacijenta to dopušta te nema prisutnih kontraindikacija. Zasniva se na stalnoj međusobnoj interakciji bolesnika i terapeuta, u kojoj terapeut daje stalne podražaje bolesniku, a bolesnik na te podražaje pokušava dati prikladan odgovor. Najprije je potrebno obaviti fizioterapijsku procjenu koja obuhvaća subjektivni i objektivni pregled u koje spada procjena boli, kože, posture, funkcije zglobova šake, mišićnog tonusa, mišićne funkcije, koordinacije i ravnoteže, senzibiliteta, prisutnosti asociranih reakcija i kompenzacija; kroz primjenu adekvatnih testova i mjerenja. Kroz procjenu dobiva se uvid u funkcionalne probleme šake što pomaže pri definiranju cilljeva i plana rehabilitacije. Metode tretmana uključuju mobilizaciju zglobova šake, pozicioniranje, facilitaciju držanja, ravnoteže, pokreta i funkcionalnih aktivnosti, mentalne vježbe, primjenu ortoza za šaku, repetativni bilateralni treing, terapiju promatranja radnje, terapiju pokreta izazvanu ograničenjem, terapiju zrcalom, primjenu robota, virtualne stvarnosti i terapiju glazbom. Glavni ciljevi ovih intervencija su smanjenje mišićnog tonusa kod spastičnih mišića koji ometaju funkciju, očuvanje ili vraćanje pokreta, sprječavanje nastanka kontraktura, jačanje paretičnih mišića, započinjanje funkcionalne reedukacije šake ako je zadržana voljna kontrola i pomoć u ublaživanju boli. No dugoročni i najbitniji cilj navedenih intervencije je oporavak funkcije šake koja bi omogućila veću neovisnost i bolju kvalitetu života pacijenta.