Abstract | Cerebrovaskularne bolesti, bolesti moždanih krvnih žila, predstavljaju jedan od najvećih
problema suvremenog čovječanstva. Moždani udar, kao najznačajniji predstavnik, treći je
uzrok smrtnosti, a prvi uzrok invaliditeta u svijetu. Moždani udar je akutno stanje koje je
uzrokovano oštećenjem moždanih struktura okluzijom arterija s posljedičnom ishemijom
pripadajućeg područja krvne žile ili stanje nastalo zbog prsnuća krvne žile sa izljevom u
moždani parenhim. Obzirom na patofiziološke procese dijelimo ga na ishemijski i
hemoragijski, a s obzirom na vrijeme trajanja dijelimo ga na TIA-u, RIND, progresivni
moždani udar ili potpuni moždani udar.
Simptomi moždanog udara su: smetnje vida u smislu nejasnog vida te pojava dvoslika,
trnjenje usana, jezika ili jedne polovice lica i tijela, smetnje govora u smislu poteškoća pri
izgovaranju ili razumijevanju govora, motorni deficit s gubitkom snage u jednoj nozi ili ruci ili
jednoj polovici tijela, zbunjeno i smeteno ponašanje, iznenadna jaka glavobolja,
dezorijentacija u vremenu i prostoru te promjena stanja svijesti.
Fizioterapija bolesnika nakon moždanog udara prvenstveno je usmjerena ka povratku
kvalitete života prije bolesti, smanjenju invalidnosti i povratka maksimalno moguće funkcije
u svakodnevnim aktivnostima. Fizioterapijski proces započinje već u jedinicama intenzivne
skrbi, a traje 24 sata dnevno, ne samo u rehabilitacijskim centrima i tijekom posjeta
fizioterapeuta, već i kroz edukaciju bolesnika i obitelji, prilagodbu prostora u kojem bolesnik
boravi, uporabu ortopedskih pomagala, pa sve do povratka na posao, ako to objektivne
okolnosti dozvoljavaju.
Oporavak ovih bolesnika dugotrajan je, postupan i isključivo individualan te zahtijeva
holistički pristup, interdisciplinarni timski rad uz aktivno sudjelovanje i suradnju svih članova
tima u čijem je fokusu bolesnik.
U ovom radu je ukratko prikazana važnost i potreba za ciljanom fizioterapijom,
planiranjem, provođenjem i evaluacijom fizioterapijskog procesa i mogućnostima odabira
načina liječenja. Naglašena je važnost rane fizioterapije, ali i rehabilitacije u kasnijoj fazi
bolesti, pa sve do oporavka bolesnika u njegovom kućnom i radnom okruženju i povratka
obavezama koje pred njih stavlja obitelj i zajednica. |