Abstract | Trčanje, a posebno trčanje na duge staze, jedan je od najpopularnijih oblika fizičke
aktivnosti današnjice čija popularnost iz godine u godinu sve više raste. Unatoč
mnogim prednostima trčanja na duge staze, velika mana su brojne ozljede koje su u
također u porastu. Neke od najčešćih ozljeda trkača na duge staze su patelofemoralni
bolni sindrom („trkačko koljeno“), tendinopatija Ahilove tetive i stres frakture.
Patelofemoralni bolni sindrom najčešća je trkačka ozljeda. Radi se o sindromu
prenaprezanja koji izaziva bol oko ili iza patele, čiji uzrok može biti više faktora.
Dvostruko je češći kod žena te se može dijagnosticirati pomoću fizioterapijske procjene
i RTG-a. Fizioterapijsku intervenciju čine terapijske vježbe, ortoze i kinesio taping.
Tendinopatija Ahilove tetive sindrom je prenaprezanja čiji su glavni simptomi
lokalizirana bol i funkcionalna ograničenost. Najčešći uzrok kod sportaša je
prekomjerno opterećenje s neadekvatnim vremenom oporavka između treninga.
Postoji više unutarnjih i vanjskih faktora rizika koji uzrokuju ili smanjenu toleranciju
Ahilove tetive na opterećenje ili obrasce pokreta koji preopterećuju tetivu, što u
konačnici dovodi do tendinopatije. Dijagnosticira se kroz fizioterapijsku procjenu, a
dijagnostičko snimanje se može koristiti za potvrđivanje sumnje ili isključivanje nekih
drugih mišićno-koštanih poremećaja. Terapijske vježbe, odnosno, ekscentrične
vježbe, pokazuju se kao najbolji oblik fizioterapijske intervencije kod ove ozljede, ali
koriste se i različiti fizikalni modaliteti, ortoze, kinesio taping i manualna terapija.
Stres frakture su djelomične ili potpune frakture kostiju koje nastaju zbog
opetovanog submaksimalnog naprezanja kostiju. Moguće su u svim kostima donjih
ekstremiteta, ali kod atletičara su najčešće u tibiji i metatarzalnim kostima. Za
dijagnozu je potrebno provesti fizioterapijsku procjenu, ali odabrane dijagnostičke
slikovne metode su potrebne za potvrđivanje dijagnoze. Osnovna fizioterapijska
intervencija je modifikacija ili reduciranje aktivnosti pacijenta. Aerobni trening,
unapređenje mišićnih funkcija, fizikalni modaliteti, ortoze i suplementacija također se
mogu koristiti u liječenju stres fraktura kako bi se ubrzalo zacjeljivanje kosti.
Zbog velikog rizika ozljeđivanja, prevencija ozljeda kod trčanja je važna stavka u
sportskoj medicini i općenito u zdravstvu. Za prevenciju su se učinkovitima pokazali
core trening stopala i modificiranje jedne ili više varijabli koje potencijalno doprinose
ozljeđivanju. Treninzi ekscentrične jakosti, ortopedski ulošci, adekvatne tenisice za
trčanje, ispravljanje grešaka u treninzima, zagrijavanje i modifikacija nekih psiholoških
faktora pokazuju potencijal za prevenciju trkačkih ozljeda, međutim potrebno je
provesti još istraživanja u navedenim područjima kako bi se potvrdila njihova uloga u
prevenciji trkačkih ozljeda. |