Trčanje, a posebno trčanje na duge staze, jedan je od najpopularnijih oblika fizičke aktivnosti današnjice čija popularnost iz godine u godinu sve više raste. Unatoč mnogim prednostima trčanja na duge staze, velika mana su brojne ozljede koje su u također u porastu. Neke od najčešćih ozljeda trkača na duge staze su patelofemoralni bolni sindrom („trkačko koljeno“), tendinopatija Ahilove tetive i stres frakture. Patelofemoralni bolni sindrom najčešća je trkačka ozljeda. Radi se o sindromu prenaprezanja koji izaziva bol oko ili iza patele, čiji uzrok može biti više faktora. Dvostruko je češći kod žena te se može dijagnosticirati pomoću fizioterapijske procjene i RTG-a. Fizioterapijsku intervenciju čine terapijske vježbe, ortoze i kinesio taping. Tendinopatija Ahilove tetive sindrom je prenaprezanja čiji su glavni simptomi lokalizirana bol i funkcionalna ograničenost. Najčešći uzrok kod sportaša je prekomjerno opterećenje s neadekvatnim vremenom oporavka između treninga. Postoji više unutarnjih i vanjskih faktora rizika koji uzrokuju ili smanjenu toleranciju Ahilove tetive na opterećenje ili obrasce pokreta koji preopterećuju tetivu, što u konačnici dovodi do tendinopatije. Dijagnosticira se kroz fizioterapijsku procjenu, a dijagnostičko snimanje se može koristiti za potvrđivanje sumnje ili isključivanje nekih drugih mišićno-koštanih poremećaja. Terapijske vježbe, odnosno, ekscentrične vježbe, pokazuju se kao najbolji oblik fizioterapijske intervencije kod ove ozljede, ali koriste se i različiti fizikalni modaliteti, ortoze, kinesio taping i manualna terapija. Stres frakture su djelomične ili potpune frakture kostiju koje nastaju zbog opetovanog submaksimalnog naprezanja kostiju. Moguće su u svim kostima donjih ekstremiteta, ali kod atletičara su najčešće u tibiji i metatarzalnim kostima. Za dijagnozu je potrebno provesti fizioterapijsku procjenu, ali odabrane dijagnostičke slikovne metode su potrebne za potvrđivanje dijagnoze. Osnovna fizioterapijska intervencija je modifikacija ili reduciranje aktivnosti pacijenta. Aerobni trening, unapređenje mišićnih funkcija, fizikalni modaliteti, ortoze i suplementacija također se mogu koristiti u liječenju stres fraktura kako bi se ubrzalo zacjeljivanje kosti. Zbog velikog rizika ozljeđivanja, prevencija ozljeda kod trčanja je važna stavka u sportskoj medicini i općenito u zdravstvu. Za prevenciju su se učinkovitima pokazali core trening stopala i modificiranje jedne ili više varijabli koje potencijalno doprinose ozljeđivanju. Treninzi ekscentrične jakosti, ortopedski ulošci, adekvatne tenisice za trčanje, ispravljanje grešaka u treninzima, zagrijavanje i modifikacija nekih psiholoških faktora pokazuju potencijal za prevenciju trkačkih ozljeda, međutim potrebno je provesti još istraživanja u navedenim područjima kako bi se potvrdila njihova uloga u prevenciji trkačkih ozljeda.