Onkološki pacijenti često imaju poteškoća u vidu mučnine i povraćanja, što od same bolesti, što od primjene terapije. Upravo su, uz dijareju, mučnina i povraćanje jedna od tri nuspojave citostatika na koje se najčešće žale pacijenti koji su na terapiji istim. Za svaku osobu takove tegobe sa sobom donose umor, nelagodu, iscrpljenost, a to je onda, posebno izraženo kod onkoloških bolesnika. Uz sve ostale tegobe koje bolest nosi, pacijenti su često frustrirani i traže medicinsku pomoć. Mučnina je definirana kao subjektivan osjećaj nelagode koji se pojavljuje najčešće pred povraćanje. Često ju prate i vrtoglavica, te osjećaj slabosti, koji onda dodatno povećavaju neugodan osjećaj. Povraćanje jest stanje snažnog refleksnog izbacivanja sadržaja želuca (uglavnom, moguće je i izbacivanje sadržaja drugih dijelova probavnog sustava) kroz usnu šupljinu i kroz nos. Značajna je uloga prevencije u ovakvih tegoba, kada i koliko je moguće, potrebno je raditi na prevenciji te previdjeti i, po mogućnosti, izbjeći ili umanjiti tegobe koliko god je moguće. Kako se radi na prevenciji samog povraćanja, tako je potrebno i pratiti mučninu i izbjegavati rizične faktore u izazivanju mučnine kod pacijenta, jer je taj osjećaj već dovoljno problematičan bolesnoj osobi, iscrpljujuć i težak. Onkološkim pacijentima nije strano razmišljati o prekidu terapije samo na temelju mučnine i povraćanja kao popratnih pojava. Pacijentu je uvijek potrebno osigurati adekvatnu terapiju ukoliko se zamijeti pojava u navedenih tegoba. Važno je u startu kod primjećivanja pojave simptoma razmišljati o preventivi takvih tegoba kako bi osobi cjelovito i pravovremeno pomogli kod tegoba. Potrebno je osobu educirati o situacijama koje potiču te simptome, prikazati rizična ponašanja koja mogu dovesti do mučnine, kako ih izbjeći, te kako se pripremiti i ponašati ukoliko su neizbježne. U obzir je potrebno uzeti sve pacijentove životne navike, ponašanja, psihofizičke reakcije na mučninu i povraćanje, i na posljetku i uzrok samog povraćanja ili mučnina kako bi se optimalno i holistički pristupilo svakome pacijentu. Pacijent je jedini relevantan faktor u procjeni mučnine i povraćanja, te izvor svih informacija na temelju kojeg se prati stanje i odlučuje o liječenju i ublažavanju tegoba. Potrebno je vjerovati pacijentu kada je riječ o dotičnim tegobama te reagirati u skladu sa smjernicama o postupanju. Uvijek je potrebno slušati i pratiti pacijenta, reagirati na žalbe na tegobe, te revidirati procjenu stanja periodično kako bi se uskladila provedba zdravstvene njege i skrbi sa trenutnim stanjem.