Abstract | Demencija ja karakterizirana višestrukim kognitivnim deficitima koji uključuju
oštećenje pamćenja. Primarni dijagnostički zahtjev jest pad sposobnosti pamćenja i
mišljenja, dovoljnoga stupnja da narušava aktivnosti svakodnevnog života. Oštećenje
pamćenja tipično je u registriranju, pohrani i reprodukciji novih informacija. Prije naučeni
sadržaji mogu se također izgubiti, napose u kasnijim stadijima bolesti. S obzirom na etiološke
čimbenike koji uzrokuju demenciju razlikujemo: demenciju Alzheimerovog tipa, vaskularnu
demenciju, demenciju zbog općeg zdravstvenog stanja, perzistentnu demenciju prouzočenu
psihoaktivnim tvarima, demenciju višestruke etiologije. Da bi se postavila pouzdana
dijagnoza demencije, navedeni simptomi i oštećenja moraju biti prisutni najmanje šest
mjeseci. Alzheimerova je bolest neurodegenerativna bolest koja je neizlječiva i progresivna.
Etiologija bolesti je heterogena, odnosno nedovoljno poznata, zbog čega postoji više
hipoteza nastanka, a na nekima od njih se temelji današnje liječenje bolesnika. Iako je
sadašnje liječenje oboljelih od Alzheimerove bolesti simptomatsko, ono je pokazalo znatne
rezultate u usporavanju napredovanja bolesti te bi ga stoga trebalo učiniti pristupačnim
oboljelima. S obzirom na to da ne postoji kauzalna terapija, oboljelima treba osigurati
kvalitetne zdravstvene i socijalne usluge (psihogerijatrijski odjeli, dnevne bolnice, dnevni
boravci, specijalizirani domovi, ustanove za palijativnu skrb, savjetovališta) te prepoznati
ulogu njegovatelja koji svojom skrbi o oboljelom omogućuju očuvati ljudsko dostojanstvo.
Oboljeli od Alzheimerove bolesti zahtijevaju veliko emocionalno i financijsko ulaganje te je
potrebna edukacija stručnog osoblja kako bi se takvi bolesnici što ranije prepoznali,
adekvatno liječili i što kvalitetnije zbrinuli. |