Demencija ja karakterizirana višestrukim kognitivnim deficitima koji uključuju oštećenje pamćenja. Primarni dijagnostički zahtjev jest pad sposobnosti pamćenja i mišljenja, dovoljnoga stupnja da narušava aktivnosti svakodnevnog života. Oštećenje pamćenja tipično je u registriranju, pohrani i reprodukciji novih informacija. Prije naučeni sadržaji mogu se također izgubiti, napose u kasnijim stadijima bolesti. S obzirom na etiološke čimbenike koji uzrokuju demenciju razlikujemo: demenciju Alzheimerovog tipa, vaskularnu demenciju, demenciju zbog općeg zdravstvenog stanja, perzistentnu demenciju prouzočenu psihoaktivnim tvarima, demenciju višestruke etiologije. Da bi se postavila pouzdana dijagnoza demencije, navedeni simptomi i oštećenja moraju biti prisutni najmanje šest mjeseci. Alzheimerova je bolest neurodegenerativna bolest koja je neizlječiva i progresivna. Etiologija bolesti je heterogena, odnosno nedovoljno poznata, zbog čega postoji više hipoteza nastanka, a na nekima od njih se temelji današnje liječenje bolesnika. Iako je sadašnje liječenje oboljelih od Alzheimerove bolesti simptomatsko, ono je pokazalo znatne rezultate u usporavanju napredovanja bolesti te bi ga stoga trebalo učiniti pristupačnim oboljelima. S obzirom na to da ne postoji kauzalna terapija, oboljelima treba osigurati kvalitetne zdravstvene i socijalne usluge (psihogerijatrijski odjeli, dnevne bolnice, dnevni boravci, specijalizirani domovi, ustanove za palijativnu skrb, savjetovališta) te prepoznati ulogu njegovatelja koji svojom skrbi o oboljelom omogućuju očuvati ljudsko dostojanstvo. Oboljeli od Alzheimerove bolesti zahtijevaju veliko emocionalno i financijsko ulaganje te je potrebna edukacija stručnog osoblja kako bi se takvi bolesnici što ranije prepoznali, adekvatno liječili i što kvalitetnije zbrinuli.