Dekubitus je lokalno oštećenje kože ili potkožnog tkiva koje nastaje uslijed dugotrajnog pritiska. Javlja se na mjestima gdje se nalaze koštana izbočenja prekrivena tankim slojem kože. Čimbenici koji pogoduju razvoju dekubitusa mogu biti endogenog i egzogenog podrijetla. Endogeni (unutarnji) faktori rizika djeluju iz samog organizma i posljedica su patoloških procesa uzrokovanih osnovnom bolešću. Vanjski (egzogeni) faktori su pritisak, vlažnost, imobilizacija, nabori na osobnom i posteljnom rublju. Ovisno o dubini lezije, dekubitus se klasificira u četiri stadija. U mjere prevencije spada pravovremena identifikacija pacijenata s rizikom za nastanak dekubitusa. Za procjenu rizika nastanka dekubitusa koriste se standardizirane i validirane skale. Najčešće korištene skale su Braden, Knoll te Norton skala. Dekubitus predstavlja veliki medicinski, socijalni i zdravstveno-ekonomski problem. Zahtjeva dugotrajno liječenje, uzrokuje brojne komplikacije. U skrbi za pacijenta potreban je multidisciplinarni pristup. Medicinske sestre su nositeljice zdravstvene njege i provode najviše vremena s pacijentom te imaju veliku ulogu u prevenciji nastanka dekubitusa. Kod već nastalog dekubitusa potrebno je, ovisno o stupnju dekubitusa, provoditi mjere prevencije nastanka novih dekubitusa ili progresije u veći stupanj, prevenirati nastanak infekcije i drugih komplikacija te zbrinjavati postojeći dekubitus. Znanje o etiologiji i čimbenicima rizika povezanima s razvojem dekubitusa vrlo je važno za uspješno provođenje preventivnih mjera.