Kronična bubrežna bolest (dalje u tekstu - KBB) i njene posljedice jedan su od vodećih javnozdravstvenih problema kako u svijetu tako i u Hrvatskoj. Pravovremeno dijagnosticiranje te odgovarajuće i učinkovito liječenje mogu odgoditi napredovanje bubrežne bolesti i nastupanje završnog stadija KBB-a (dalje u tekstu - ZSKBB). Iako je KBB moguće otkriti u ranijim stadijima kada se primjenom odgovarajućih promjena u načinu života i primjenom renoprotektivnih lijekova može usporiti njeno napredovanje, bubrežna bolest koja nije pravodobno prepoznata i liječena vodi do ZSKBB-a. Bolesnici koji dostignu ZSKBB pripremaju se za postupke nadomještanja bubrežne funkcije hemodijalizu (dalje u tekstu - HD), peritonealnu dijalizu (dalje u tekstu - PD) ili transplantaciju bubrega. Oko 30% bolesnika koji dostignu ZSKBB i liječe se dijalizom, na listi su čekanja za transplantaciju bubrega od umrle osobe u Hrvatskoj.Dijaliza i transplantacija bubrega predstavljaju suvremene metode nadomjesnog liječenja bubrežnog zatajenja, a njihova primjena bitno je napredovala u posljednjih pola stoljeća. PD je postala dobro prihvaćena metoda nadomjesnog liječenja ZSKBB-a te ima prednost kao prva metoda dijalitičkog liječenja jer se u odnosu na HD kod nje duže održava preostala bubrežna funkcija, a što bitno poboljšava kvalitetu života i preživljavanje bolesnika. Liječenje PD-om neophodno je kod male djece i kod bolesnika sa srčanožilnim komplikacijama kao što su dijabetičari i starije osobe. Međutim, liječenje PD-om najčešće otežavaju infekcijske komplikacije vezane uz peritonealni kateter (dalje u tekstu - PK) te mehaničke komplikacije vezane uz PK ili povišeni intraabdominalni tlak. Najčešći razlozi prijelaza na liječenje HD-om su peritonitis, problemi s PK, nedostatna doza dijalize, zakazivanje peritonealne membrane te nesuradnja ili gubitak motiviranosti bolesnika.U ovom radu prikazani su važni klinički aspekti, prednosti i komplikacije liječenja PD-om s usmjerenjem na prevenciju nastanka infekcija izlazišta PK tijekom primjene PD-a.