Abstract | Soja, biljka iz porodice Fabaceae, je postala ključna globalna poljoprivredna kultura. Sadržaj ulja i bjelančevina u zrnu soje čini je važnom u prehrambenoj industriji, gdje se koristi kao zamjena za meso i u brojnim industrijskim proizvodima. Nutritivna vrijednost soje uključuje visoki udio proteina, lipida i minerala. Soja se koristi u različitim prehrambenim proizvodima, uključujući nefermentirane (npr. sojino mlijeko, tofu, sojino brašno) i fermentirane proizvode (npr. miso, umak od soje). Ovi proizvodi su prilagođeni za različite prehrambene potrebe i dijete, kao i za prehranu životinja.
Alergije na hranu nastaju kada imunološki sustav reagira na određene proteine, uzrokujući simptome od blagih do ozbiljnih reakcija. Soja je jedan od osam glavnih alergena i može uzrokovati različite simptome, uključujući kožne osipe i probavne smetnje. Identifikacija alergena u soji, kao što su β-conglicinin i glicinin, ključna je za pravilno upravljanje alergijama, a izbjegavanje proizvoda koji sadrže soju ostaje najefikasnija strategija za osobe s ovom alergijom.
Detekcija alergena soje ključna je za sigurnost u prehrambenoj industriji. Imunološke metode poput ELISA (enzimskog imunološkog testiranja) koriste antitijela za precizno otkrivanje alergena, dok molekularno-genetske metode kao što su PCR i RT-PCR omogućuju analizu gena koji kodiraju proteine alergena. Fizikalno-kemijske metode, uključujući masenu spektrometriju i tekućinsku kromatografiju visoke djelotvornosti (HPLC), koriste se za kvantifikaciju i identifikaciju alergena u kompleksnim uzorcima. Svaka od ovih metoda ima svoje prednosti i ograničenja u smislu osjetljivosti, specifičnosti i zahtjeva opreme.
Alergija na soju može izazvati ozbiljne zdravstvene probleme, uključujući anafilaksiju, gastrointestinalne smetnje i respiratorne probleme. Psihološki utjecaji, poput stresa i anksioznosti, također su značajni za alergične osobe. Obrazovanje potrošača o prisutnosti alergena i pravilnom označavanju bitno je za prevenciju reakcija i donošenje informiranih odluka, uz podršku zakonodavnih tijela i prehrambene industrije u osiguravanju točnih informacija. |