Reumatoidni artritis (RA) je kronična sustavna autoimunosna upalna bolest vezivnog tkiva, nepoznata uzroka. Upalni procesi se odvijaju u cijelom organizmu. Karakterizira ga bolnost, ukočenost i otečenost zglobova. Bolest započinje postupnim razvojem simetričnog poliartritisa šaka, a kasnije i drugih zglobova. Promjene na zglobovima dovode do anatomskog i funkcijskog oštećenja koja u velikoj mjeri dovode do onesposobljavanja bolesnika za svakodnevnu aktivnost, te uzrokuje tešku invalidnost. Promjene zdravstvenog stanja; tijek bolesti, smanjenje funkcionalne sposobnosti, gubitak samostalnosti visoko kotiraju na ljestvici životnih događanja po intenzitetu stresa. Promjene koje događaju pod utjecajem stresa, u određenim uvjetima izazivaju promjene u području psihe, najčešće depresiju, anksioznost, strah, paniku, osjećaj bespomoćnosti. Ovim radom željeli smo ispitati neke razlike u doživljavanju boli, suočavanju s boli i psihološkom stanju oboljelih od reumatoidnog artritisa, koje će nam omogućiti bolje razumijevanje bolesnika i njihovo suočavanja s bolesti. U istraživanju je sudjelovao 51 sudionik oboljeli od RA (40 žena i 11 muškaraca) prosječne životne dobi od 56.86 godina, prosječno trajanje bolesti 8 godina. Za ispitivanje depresivnosti korišten je Beckov test te Spielberger- ov test.anksioznosti. Testiranjem razlika u opažanim varijablama s obzirom na različitu aktivnost bolesti, utvrdili smo najveću razliku između sudionika s niskom i onih s visokom aktivnosti bolesti. Sudionici kod kojih je aktivnost bolesti bila veća više su koristili katastrofiranje kao strategiju suočavanja s boli, u prosjeku su anksiozniji i depresivniji od onih s niskom aktivnosti bolesti. Sve tri skupine se značajno razlikuju jedna od druge po prosječnom intenzitetu boli. Kronično oboljele osobe od RA zahtijevaju multimodalno liječenje boli (farmakoterapiju, fizikalnu terapiju, invazivno liječenje i kognitivno-bihevioralnu terapiju, te mutidisciplinarni pristup liječnika, fizioterapeuta, radnih terapeuta i medicinskih sestara.