Moždani udar je među prva četiri uzroka smrti i prvi uzrok invalidnosti u svijetu. Moždani udar označuje naglo nastali poremećaj funkcioniranja živčanog sustava uzrokovan poremećajem moždane cirkulacije koji traje dulje od 24 sata. Prema mehanizmu nastanka razlikujemo ishemijski i hemoragijski. Moždani udar uzrokuje različite neurološke deficite, koji su zapravo pokazatelji koje područje mozga je zahvaćeno. Rizične čimbenike za nastanak moždanog udara možemo svrstati u tri grupe, rizični čimbenici na koje se ne može utjecati, rizični čimbenici na koje se može utjecati, te još uvijek nedovoljno potvrđeni rizični čimbenici. Moždani udar može imati negativne učinke na kretanje i funkcije oboljelih osoba. Učinci moždanog udara ograničavaju bolesnika u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, narušavaju njegovu neovisnost i kvalitetu života. Rehabilitacija oboljelih od moždanog udara mora biti polivalentan, stručno dobro organiziran i ekonomičan proces. Ciljevi istraživanja su ispitati učinkovitost Bobath koncepta i klasičnog pristupa na nivou neovisnosti bolesnika koji su preživjeli moždani udar, te ispitati da li postoji značajna razlika učinkovitosti između Bobath koncepta i klasičnog pristupa. Ispitanici su podijeljeni u dvije skupne, procijenjeni su FIM testom. Prva eksperimentalna skupina tretirana je po Bobath konceptu, a druga eksperimentalna skupina tretirana je klasičnim pristupom. Svi ispitanici u obje skupine su prošli kroz 10 tretmana po 45 minuta, a procijenjeni su prije prvog i nakon zadnjeg tretmana. Rezultati istraživanja pokazali su da su učinci Bobath koncepta i klasičnog pristupa statistički značajni, te da postoji statistički značajna razlika između Bobath koncepta i klasičnog pristupa na nivou neovisnosti bolesnika nakon moždanog udara. Na temelju ovog istraživanja zaključeno je da su oba pristupa imaju pozitivne učinke, ali je Bobath koncept učinkovitiji od klasičnog pristupa u poboljšanju nivoa neovisnosti bolesnika nakon moždanog udara.