Otprilike 10% opće populacije odraslih osoba će osjetiti bolove u ramenu tijekom svog života (van der Heijden, 1996). Istraživanjem provedenim u Švedskoj utvrđena je prevalencija sindroma sraza od 4.3% u muškaraca te 9.3% u žena (Jacobsson, 1989.). Propitujući intervencije koje koriste fizioterapeuti i manuelni terapeuti u Nizozemskoj ustanovljeno je kako su fizioterapijske vježbe najčešće rabljene od mogućih fizioterapijskih intervencija čak (96.6%) (Struyf, 2012.). Međutim nejednakost u izvođenju vježbi, zajedno sa slabim prikazima protokola vježbi, spriječili su donošenje zaključka koji su protokoli ili vježbe povezani sa najboljim ishodom (Hanratty, 2012.). Cilj ovog istraživanja bio je usporediti učinak transkutane električne živčane stimulacije (TENS) i fizioterapijskih vježbi u liječenju lezije supraspinatusa. U svrhu ovog ispitivanja izdvojen je uzorak od 60 ispitanika, pacijenata u Domu za starije i nemoćne Vitanova u dobi između 67- 83 godine. Uzorak je podijeljen u tri subuzorka, ovisno o fizioterapijskoj metodi. Prvu skupinu čini 20 ispitanika koji su podvrgnuti TENS terapiji, drugu skupinu činilo je također 20 ispitanika koji su podvrgnuti fizioterapijskim vježbama, dok je treća skupina sa isto 20 ispitanika podvgnuta i jednoj i drugoj fizioterapijskoj procedure. U svih ispitanika prije početka fizikalne terapije načinjeno je mjerenje gibljivosti ramena pomoću goniometra, te izmjerena bol na vizualno-analognoj skali boli (VAS) raspona 1-10. Ista mjerenja provedena su po završetku fizikalne terapije. Fizikalna terapija trajala je deset dana.