Stručnu potporu u tugovanju pružaju svi zdravstveni djelatnici u trenutku tugovanja uključujući i fizioterapeute. Razni gubitci ponekad određuju daljnji tijek života. Tugovanje je normalna reakcija na gubitak i neminovno je ako smo izgubili dragu osobu. Cilj nije zaboravljanje umrle osobe, već prihvaćanje činjenice da te osobe više nema. Nakon toga slijedi nastavak življenja s uspomenama na preminulu osobu. Trajanje tugovanja je nepredvidljivo. Istraživanja s ovog područja ukazuju da brojni čimbenici utječu na trajanje, te je stoga tugovanje vrlo individualizirani proces. Trajanje tugovanje nije određeno, traje duže nego što očekujemo. Prisutne su oscilacije u razdobljima pogoršanja i poboljšanja. Također, ovisi o vrsti i obilježjima gubitka te okolini. Faze tugovanja, koje su vremenik tugovanja, imaju pozitivne i negativne utjecaje na tugujuće. Jedna od pozitivnih strana je shvaćanje da nisu jedini koji tako proživljavaju gubitak. Međutim, negativna strana je pretpostavka da svi moraju proći kroz sve faze tugovanja. Ukoliko netko ne prođe neku od faza ili ostane na jednoj smatraju to znakom bolesti. Faze tugovanja su mogućnost, opcija, pomoć, ali nikako ultimatum. Svjetska zdravstvena organizacija definirala je kvalitetnu komunikaciju kao jednu od pet vještina neophodnih za zdrav i sretan život. Znanje i umijeće kvalitetne komunikacije preduvjet je kvalitetnog djelovanja za mnoge profesije, poglavito u medicini. Za dobru komunikaciju potrebna je jednaka usmjerenost na cilj. Iskrenost, empatija i aktivno slušanje su smjernice uspješne komunikacije. A te su vještine naročito važne u osjetljivim situacijama kao što je komunikacija s tugujućima. U radu će biti prikazani primjeri učestale loše komunikacije s tugujućima, te opisano kako bi ta komunikacija trebala izgledati.