Downow sindrom prestavlja jedan od najčešćih genetskih poremećaja. Djeca rođena sa sindromom Down (SD) imaju u svim svojim stanicama jedan kromosom više (broj 21) (1). Pogađa sve rasne skupine i javlja se u bilo kojem obiteljskom okruženju bez obzira na zdravlje roditelja, ekonomsku situaciju i način života. Osobe s Down sindromom karakterizira poseban talent i sposobnost, ali prije svega povezanost sa svojim obiteljima. Specifičnosti skrbi tih osoba temelje se na ranim intervencijama i interdiscipliniranom zbrinjavanju koje podrazumjeva uključivanje u najranijoj dobi kako bi se potaknuo cjelokupan razvoj uz interakciju sa okolinom, a s druge strane osigurava podršku i ohrabrenje u cilju kvalitetnog roditeljstva. Sa gledišta zdravstvene skrbi potrebno je na vrijeme uočiti zdravstvene teškoće te što prije uz aktivan odnos, angažman obitelji, stručnih timova i visoke kvalitete sestrinske skrbi pridonjeti cjelokupnoj habilitaciji osoba s Down sindromom. Osobe s Down sindromom ne treba gledati kao različite nego kao osobe koje imaju neke dodatne potrebe. Te njihove dodatne potrebe, koje mogu biti medicinske i edukacijske, ne moraju ih isključiti iz mogućnosti za učenje i socijalne odnose od kojih svi imaju velike koristi, kako osobe s Down sindromom tako i osobe bez teškoća koje su u njihovom okruženju (2) .