Terapija tehnikama mobilizacije zglobova datira još od davnih vremena, a dokazi o njezinoj primjeni nalaze se u mnogim svjetskim kulturama i područjima.S razvojem civilizacija i znanstvenim napretkom, utjecaj autohtonih znanja o terapiji mobilizacije zglobova slabi pod pritiskom medicinski obrazovanih stručnjaka. Mobilizacija ponovno dolazi u središte zbivanja u medicini u 19. stoljeću. Objašnjenje ponovnog interesa za tehnike mobilizacije zglobova nalazi se u razvoju uspješne prakse švedskih terapeuta u raznim zemljama uključujući i Englesku. Dr. James Mennell podučavao je terapijskim i mobilizacijskim tehnikama od 1916.godine. Njegov sin dr. John McMillan Mennell educira liječnike i terapeute i osniva North American Academy od Manipulative Medicine .Dr. James Henry Cyriax podučavanja fizioterapeute i liječnike diljem svijeta njegovom sistemu ortopedske medicine naglašavajući značaj kliničkog zaključivanja i terapijskih postupaka u smislu frikcijske masaže, terapijskih vježbi, tehnikama manipulacije i mobilizacije i infiltracije. Najutjecajnija osoba u razvoju tehnika mobilizacije zglobova je Norvežanin Freddy Kaltenborn, od 1968. god. udružen s fizioterapeutom Olafom Evjenthom, razvija Kaltenborn-Evjenth koncept mobilizacije zglobova. Osnova ovoga koncepta jest poboljšanje i obnavljanje zglobnog klizanja. Novozelandski fizioterapeut Robin McKenzie kasnih 1950.-ih iznosi dobro istraženi pristup kod poremećaja kralježnice i ekstremiteta. Novozelandski fizioterapeut Brian Mulligan sugerirao je da male greške u pozicioniranju zglobnih tijela zahtijevaju specifičnu terapijsku intervenciju - mobilizaciju pokretom (MWM), kod koje fizioterapeut primjenjuje produženo akcesorno klizanje, dugu aksijalnu rotaciju ili koordinaciju ova dva pokreta dok pacijent aktivno izvodi prethodni ali sada bezbolan pokret.