Kad se shizofrenija pojavi prvi put, bolesnici ne znaju što se s njima događa. Čuju glasove osoba koje nisu u prostoriji, vjeruju da ih druge osobe proganjaju i da im prijete, a noću ne nalaze mir. Često ne prepoznaju da je u osnovi tih doživljaja bolest. Članovi obitelji osoba koje pate od shizofrenije su zbunjeni, pitaju se bezbroj pitanja i traže informacije. Danas je psihijatrija znatno napredovala. Prije se pokušalo klasificirati psihičke bolesti na osnovi uzroka ili pretpostavljenih uzroka. No, kako uzroci većine psihičkih bolesti nisu točno poznati, taj princip je napušten. Danas se psihičke bolesti ili poremećaji klasificiraju na osnovi simptoma i njihova tijeka. Time je pojam shizofrenije postao uži, te se određeni akutni ili kronični poremećaji slični shizofreniji više ne ubrajaju u shizofreniju (1). Shizofrenija je bolest sa jedinstvenim simptomima, što ju čini specifičnom. U ovom radu će biti predstavljena zdravstvena njega bolesnika oboljelih od shizofrenije. Proći će se cijeli proces od samog nastajanja imena shizofrenije, preko etiologije, razvojnih faza bolesti, simptoma i znakova, dijagnoze bolesti, prognoze bolesti, liječenja, psihoterapije, zdravstvene njege bolesnika i na kraju do utjecaja bolesti na kvalitetu života bolesnika oboljelih od shizofrenije. U kliničkoj praksi a i općenito u životu se često susrećemo sa mnogobrojnim poremećajima koji su svojim simptomima slični shizofreniji. Shizofrenija je skupina duševnih poremećaja kojima je zajedničko postojanje različitih kognitivnih, emocionalnih i bihevioralnih disfunkcija. Kroz povijest se sam naziv bolesti formulirao dok nije upotrijebljen baš ovaj naziv- shizofrenija. Brojne zdravstvene organizacije provode istraživanja o samoj bolesti te o njezinoj učestalosti u svijetu. Etiologija je nepoznata, iako najviše podataka upućuje na genetičke čimbenike u nastanku bolesti. Tijek bolesti i prognoza su varijabilni. . Postoji više klasifikacija simptoma shizofrenije. Najpoznatija je podjela na primarne i sekundarne. U novije vrijeme je najpoznatija podjela na pozitivne i negativne simptome u kojima se opisuje podjela između bolesnika koji imaju simptome poput sumanutih ideja, halucinacija, alogija, abulija, alimija. (2) Vrlo je važno napomenuti i da postoji više oblika same bolesti. Spominju se paranoidno- halucinatorna forma, hebefrena forma, katatona forma, simpleks forma i shizoaafektivna forma. Nakon što je postavljena dijagnoza shizofrenije, najvažnije je da se liječenje započne što ranije i to primjenom antipsihotika. Osim ovog oblika liječenja bitne su i psihoterapijske i socioterapijske tehnike i metode te psihoedukacija bolesnika i njegove obitelji. Zdravstvena skrb za shizofrenog bolesnika je vrlo složen proces i jako je važna uloga medicinske sestre. Medicnska sestra najviše vremena provodi sa bolesnikom i sestrinske dijagnoze trebaju biti usmjerene pacijentu, treba odabrati najprikladnije intervencije i odgovarajući plan zdravstvene njege. Potrebno je uspostaviti povjerljiv odnos s bolesnikom jer njezin rad uključuje i edukativne mjere, što bolesnik može prihvatiti od osobe u koju ima povjerenja. Krajni cilj zdravstvene njege je podići kvalitetu života bolesnika počevši od zadovoljavanja osnovnih ljudskih potreba do reintegracije u društvenu zajednicu.