Neurorazvojne poteškoće su skupina neprogresivnih i nezaraznih stanja koja uzrokuju blaga do teška odstupanja u razvoju, a neka od njih su cerebralna paraliza, poremećaji iz spektra autizma, Down sindrom i drugi. Senzorna integracija je proces koji objedinjuje različite osjete koje primamo iz okoline, u cjelinu. Upravo zbog procesa senzorne integracije možemo percipirati svoje tijelo i okolinu. Najintenzivniji razvoj senzorne integracije događa se u djetinjstvu. Kod djece s neurorazvojnim poremećajima može se pojaviti poremećaj senzorne integracije čime je narušeno pravilno funkcioniranje u svakodnevnom životu. Simptomi su kod svakoga različiti stoga je poremećaj senzorne integracije teže prepoznati. Primjenom terapije senzorne integracije, koju je utemeljila Jean Ayres, nastoji se poticati kvalitetnije senzorno procesuiranje te smanjiti nepoželjne oblike ponašanja. Prije intervencije potrebno je napraviti procjenu kako bi mogli utvrditi plan intervencije. Testovi koji se najčešće koriste u procjeni su: test senzorne integracije i praksije koji je najopsežniji, evaluacija prema Ayres senzoričkoj integraciji(EASI), zatim mjera senzoričkog procesuiranja, test senzoričkog funkcioniranja u dojenčadi i male djece, Dunn senzorni profil, DeGangiBerk test senzorne integracije i drugi. Intervencija se temelji na stvaranju raznih senzornih iskustava kroz igru i smislene aktivnosti. Tijekom procesa terapije senzorne integracije, terapeut nastoji stvoriti odnos s djetetom temeljen na povjerenju i sigurnosti, poticati i motivirati dijete na rad te educirati roditelje o djetetovu stanju i procesu terapije.