SAŽETAK Prvi korak ka samostalnosti u životima svih ljudi je učenje i svladavanje vještina samozbrinjavanja, odnosno samostalne brige o sebi koja uključuje aktivnosti kupanja, hranjenja, odlaska na toalet, odijevanja te pranja zubi. Nemogućnost i ograničenja koja sprječavaju osobu u izvođenju aktivnosti samostalno, dovodi do ograničenja za mnoga druga životna iskustva te pada samopouzdanja. Posebnu pozornost potrebno je obratiti na svladavanje navedenih vještina kod djece s intelektualnim poteškoćama. Djeci s intelektualnim poteškoćama potrebno je pojednostaviti i prilagoditi svaku aktivnost na korake kako bi što jednostavnije usvojili svaki korak i na taj način samostalno sudjelovali u aktivnosti, a kasnije optimalno funkcionirali i u zajednici. Na putu do samostalnog izvođenja različitih aktivnosti i sudjelovanja u okupacijama, važnu ulogu ima radni terapeut koji kroz holistički pristup, prilagodbu, savjetovanje, edukaciju i zajednički rad s klijentom, svojim znanjem i vještinama, nastoji ostvariti njegove važne želje i ciljeve. Ovim radom nastojat ću prikazati i opisati prilagodbu i mogućnost sudjelovanja djece s intelektualnim poteškoćama u okupacijama samostalne brige o sebi (aktivnosti samozbrinjavanja) u obliku radnoterapijskog procesa u koji će biti uključena radnoterapijska procjena te radnoterapijska intervencija.