Transferi se definiraju kao premještanje pacijenta s jedne ravne površine na drugu, i često ih provode zdravstveni djelatnici. Vrste bolničkih transfera uključuju transfer od krevet do nosila, od kreveta do invalidskih kolica, invalidskih kolica do stolice, invalidskih kolica do toaleta i obrnuto. Pozicioniranje je važno u širokom opsegu zdravstvene djelatnosti, a ponajviše u intenzivnoj skrbi pacijenta i respiratornoj fizioterapiji kako bi se maksimiziralo disanje i potaknulo izbacivanje sekreta iz pluća. Osim u navedenim, koristi se i u pedijatriji, majke se uči baby handlingu, a u slučajevima deformacija glave, pozicioniranje je nužno konstantno provoditi. Transferi su izrazito česti u fizioterapiji stoga su fizioterapeuti u riziku od nastanka ozljeda povezanih s radnim mjestom. Najčešće se radi o mišićno-koštanim ozljedama koje utječu na njihovo zdravlje, ali i kvalitetu rada. Kako bi se umanjili negativni učinci, nužno je educirati osoblje o ispravnom provođenju transfera. Osim dovoljne edukacije, u novije vrijeme moguće je koristiti pomoćne uređaje i sustave za transfere. Noviji, robotski sustavi nisu svima dostupni i još je potrebno provesti studija o njihovoj učinkovitosti, ali za sad se za olakšavanje posla fizioterapeuta preporučuje korištenje sustava transfera kroz stropne sustave gdje je rizik od ozljede fizioterapeuta minimalan. U literaturi je uočen nedostatak cjelovitih i specifičnih uputa za provođenje pozicioniranja i izvođenje transfera. Osim toga, studije su pokazale da fizioterapeuti koji su izloženi ozljedama vezanim uz radno mjesto pokazuju sklonost smanjenju kvalitete rada i kraćeg provođenja terapije koju provode nad pacijentima. Uzimajući u obzir radni vijek, zaključuje se da je ulaganje u asistivnu tehnologiju i zaštita fizioterapeuta na radu povoljno utječe na pacijente.