Ulkusna bolest želuca velik je javnozdravstveni problem, kako u prošlosti, tako i stanovništvu danas. Želučani i duodenalni ulkusi želuca poznati su tisućama godina. Dva su važna razvoja povezana sa smanjenjem stope peptičkog ulkusa: otkriće učinkovitih i snažnih supresora kiseline i eradikacija Helicobacter pylori. Bez obzira na noviju revoluciju razumijevanja i liječenja ulkusne bolesti želuca i napretku istog, ulkusna bolest i dalje ostaje važan klinički problem. Razlog tome su sve veća i raširenija upotreba nesteroidnih protuupalnih lijekova te infekcije bakterijom Helicobacter pylori. Postoje čvrsti dokazi da su pušenje cigareta, redovita uporaba aspirina i produljena uporaba steroida povezani s razvojem peptičkog ulkusa. Genetski čimbenici također utječu na pojavu ulkusne bolesti, no u manjoj mjeri. Tipični simptomi peptičkog ulkusa uključuju epizodičnu bol u epigastriju koja grize ili žari, bol koja se javlja dva do pet sati nakon jela ili na prazan želudac i noćni bolovi koji se ublažavaju unosom hrane, antacidima ili antisekretornim agensima. Uloga medicinske sestre bazira se na opsežnom uzimanju pacijentove anamneze, prepoznavanju uzroka koji su mogli dovesti do pojave ulkusa, praćenju pacijenta i edukaciji o pravilnom uzimanju terapije te emocionalnoj podršci. Kod ovih je pacijenata često prisutan strah povezan s nedovoljnom razinom znanja i razumijevanja same bolesti i toka liječenja, stoga je edukacija koju pruža medicinsko osoblje od izuzetne važnosti. Također, često se javlja anksioznost povezana sa samim tijekom bolesti i komplikacijama koje bi se mogle razviti i koje uvelike utječu na dobrobit pojedinca, stoga je pružanje emocionalne podrške bitno kako bi se doprinijelo što boljem oporavku pacijenta i olakšao svakidašnji život.