Politrauma je ozbiljan zdravstveni problem sa značajnim utjecajem na morbiditet i mortalitet širom svijeta. Ozljede ovog tipa najčešće nastaju u kontekstu prometnih nesreća, padova i nasilnih ozljeda. Statistički podaci pokazuju da politrauma najviše pogađa mlade osobe u radno aktivnoj dobi, što uzrokuje značajan socioekonomski teret za zajednice i zdravstvene sustave. Mehanizmi ozljeda uključuju tupe traume, poput udarca tupim predmetom, te penetracijske ozljede koje prodiru u tkivo, često dovodeći do oštećenja više organa i tjelesnih sustava istovremeno. Početno liječenje pacijenata s politraumom zahtijeva hitnu procjenu stanja, stabilizaciju vitalnih funkcija te preciznu trijažu prema težini ozljeda. Primarna stabilizacija podrazumijeva zaštitu dišnih putova, kontrolu krvarenja i održavanje cirkulacije. Pravovremena primjena dijagnostičkih metoda kao što su RTG, ultrazvuk (FAST), kompjuterizirana tomografija (CT) te laboratorijske analize igra ključnu ulogu u prepoznavanju i procjeni unutarnjih ozljeda. Po završetku inicijalne procjene, liječenje može uključivati kirurški zahvat, reanimaciju, nadoknadu krvnih pripravaka, primjenu hemostatika radi zaustavljanja krvarenja te mehaničku ventilaciju kako bi se podržalo disanje kod pacijenata s teškim respiratornim kompromitacijama. Rane i kasne komplikacije, kao što su hemodinamski šok, infekcije, tromboembolijski događaji i multiorganska disfunkcija, značajno mogu ugroziti ishode pacijenata. Šok, uzrokovan gubitkom krvi ili ozbiljnim ozljedama, zahtijeva brzu nadoknadu tekućine i lijekova kako bi se održao krvni tlak i perfuzija vitalnih organa. Infekcije su česta komplikacija kod politraumatiziranih pacijenata, posebno u slučaju otvorenih prijeloma ili dugotrajne ventilacije, te zahtijevaju rano prepoznavanje i primjenu antibiotske terapije. Prognoza pacijenta s politraumom u velikoj mjeri ovisi o težini ozljeda, brzini intervencije i adekvatnosti njege, kao i prisutnosti popratnih komplikacija. Preventivne mjere, uključujući edukaciju javnosti, primjenu sigurnosnih propisa, promjene u infrastrukturi te napredak u tehnologiji vozila, ključne su za smanjenje broja i težine ozljeda. U procesu liječenja, medicinske sestre imaju ključnu ulogu u svim fazama skrbi, od hitne stabilizacije do dugotrajnog oporavka. Njihova sposobnost brze procjene, provođenje intervencija i kontinuirano praćenje stanja pacijenta pridonosi poboljšanju ishoda liječenja. Kvalitetna sestrinska skrb omogućuje pacijentima ne samo preživljavanje, već i maksimalan povratak funkcionalnosti i kvaliteti života nakon traume.